
Mama i njeno malo dete koje je tek progovorilo. Priča na nekom svom jeziku koji samo majka može da prevede u razumljive fonetske skupove, obradive za mozak okoline.
-Ijao, što je porasla, od kad je nisam videla, je l' priča?
-Aha, kaži nešto, puslice.
-Ghurukhugugu.
-Aha, hoće sad u pesak da se igra sa decom. Moze, srećice, M-O-Ž-E! Pa, kao što sam rekla, ne gledaj me kao da se bavim raketnom naukom, ne brini, razumećeš i ti savršeno jednog dana...
-Ma, nije to nego ova tvoja uskočila u onu baru, pa se zabrinuh.
-Ijao, ''ghurukhugugu'' je za šljapkanje po bari, a ''ghurukhuguga'' je za igranje u pesku...
-Šta god ti kažeš C-3PO, ali ja mislim da to valja prati.
Penzioner koji se gega i vuče cvileća kolica za pijacu za sobom.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.