
Najosnovnije pre polaganja crepa je da se izvede pravi ugao linije ravnanja crepova u odnosu na prvu krovnu letvu kod okapnice, koju smo več prethodno uradili da bude “pod vagresom”. Time će voda koja se sliva niz crepove ići najkraćim putem do oluka, a ne da (u suprotnom slučaju) dolazi do prelivanja vode preko falcova crepa i njeno podlivanje ispod njih u unutrašnjost krovne konstrukcije. Raspon letvi, ili popularno “čap” je za svaku vrstu crepa uglavnom različit i to je potrebno izričito poštovati.
E, to sve kaže net.
Ustvari, čap je čeljavo parče letve na koju je majstor nabacio poveći zarez koji tačno odgovara razmaku letvi koje dreže crepove. I tako, dok pravi krov, umesto da se jebava i stalno vadi metar da pažljivo meri recimo 32,7cm za razmak letvi, on zakači čap koji odmah kaže gde je pravo mesto da kove letvu. Nema greške ni slučajno, tj. svedena je na nulu! Kada se krov završi, čap može i da se baci ali pravi domaćin ga pažljivo čuva jer za 10-15-20 godina kada popuste talpe, fosne i maije pa crepovi moraju da se preređaju, majstori budu prijatno iznenađeni zato što ne moraju ponovo da prave čap.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Pa i u mom vojvođanskom selu su to isto zvali "čap". Doduše, u selu je bilo i kolonista sa juga Srbije, možda je njihov izraz.
Dobar, u svakom slučaju.