
Gramatički savršeno nema nikakvo značenje. Izraz je nastao u nameri da izgovoriš "ćao" i "zdravo" istovremeno, ujednako izgovarajući to, misliš da si jako zanimljiv, da ne kažem duhovit.
U principu to je izraz koji ćemo iskoristiti, da se nekom javimo u prolazu i pozdravimo ga. Nećemo reći "ćao zdravo" jer to je veoma nervozno, da ne kažem nadrkano, a "dobar dan" je previše kulturno.
Unuk: Ćavooo baba, š'a ra'iš?
Baba: Zdravo sinko, oči babine, možeš da trkneš babi svojoj do pordavnicu, da joj uzmeš jednu ''Meku Drinu"
Unuk: Oću baba, nema frke.
Prodavačica: Dobar dan Dejo.
Dejo: Ćavoo Emilija, daj za Stanimirku jednu "meku reku"
Prodavačica: Evo Dejo, dovidjenja.
Dejo: Domindzenja!
Baba: Joj kure babino, uzmi kusur kupi sutra uškoli nešto tebe.
Unuk: Hoću bakuta, ae Ćavo.
Baba: Dobro sinko, dobro.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.