Ćevapčići

Beogradski 2009-07-04 23:24:07 +0000

To je u Beogradu sve do samog kraja 20. veka bio jedini naziv za jelo od mlevenog mesa u obliku prsta. Beograđani su jelo i naziv u drugoj polovini 20. veka preneli i na Jadran odakle je obišlo ceo svet, a u Beograd su jelo i naziv doneli stanovnici južne Srbije u 19. veku, gde su se ćevapčići etablirali kao svakodnevna zakuska uz piće u društvu.

Ukusom (sastavom, pogotovo po nestavljanju jaja) i dužinom se razlikuju od sličnog bosanskog jela.

Beogradski ćevapčići (neki Beograđani kažu i ć(e)vapćići, kao kućići pored kučići) ne jedu se u lepenji, već naručuju kao porcije (= 10 ćevapčića) a zatim služe na sopstvenom tanjiru ili na poslužavniku sa lukom na sredini stola i jedu viljuškom i nožem opet na sopstvenom tanjiru. Prevashodno je reč o kafanskom jelu, dok se ćevapi u Bosni svakodnevno mese i po kućama.

Posebni lokali za ćevapčiće i ćevape nisu postojali do 90-ih godina, kada su ih, najčešće kao kioske, otvorile izbeglice iz BiH. Neumerene reklame "banjalučki ćevap" isl. unele su u beogradski govor i reč ćevap, koja je do tada korišćena samo za imiticaju bosanskog govora i bosnanskih prilika.

Beogradski ćevapčić je najčešće tanak kao vitak prst i dugačak oko 10-12 cm. Tipičan starogradski ćevapčić je garav i elastičan.

1
23 : 2
  1. Koliko ja znam ćevapi se ne prave od mleveno meso nego od roštilj meso, postoji razlika, sve je ostalo odlično.+

Najnovije definicije

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.