Novajlija, početnik, gušter. Sveopšti indijanski naziv za bledolikog žutokljunca, koji je usled zlatne groznice tokom devetnaestog i početkom dvadesetog veka obitavao po Aljasci i severnim delovima Kanade.
Elem, čičako se prepoznavao na kilometar, jer ga je odavalo ili držanje ili odeća ili oba. Jednostavno, polu-uplašeni (još malo pa u gaće tronja) izraz lica sigurno ne odlikuje vrsnog, iskusnog i medveđim mesom na'ranjenog kopača, a ganc nova kopačka odeća i oprema (sa o pojas zadešenim pištoljem kao tačkom na "i") gotovo da svetli kao vatra u mraku.
U moderno doba bi se čičakoom mogao nazvati mladi deran koji prvi put ide u teretanu: sportska oprema u vrednosti mesečne korpe za četvoročlanu porodicu, znojnice na obe ruke (kao i na čelu) i "na prepad" započinjanje razgovora sa "starosedeocima" o suplementima i ostalim hemijskim džidžabidžama.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Штене, +
Tako se to radi. Svaka čast!