Kad vas pijani otac drzeci u jednoj ruci cigaretu izgorelu do filtera a u drugoj nizerazredno vino sumnjivog porekla savetuje da prestanete da pusite travu jer je to droga!
Lik kod koga nije palila fora: " Dođi da ti čika da bonu. " Njega su se sva deca plašila jer su mislila da je on vampir,vukodlak,tajni agent.I večito virila kroz prozor u njegovu kuću pokušavajući da saznaju šta ima u njoj.
Marko:... i onda sam ga video kako izlazi iz kovčega. Deca: Uuuuuu. Mateja: Lažeš! Marko: Kunem se! Onda je izvadio i pušku. Možda planira da nas ubije i popije svu našu krv.
Čovek koji je nekako drugačije iskočio iz kalupa uobičajenih normi ljudskog ponašanja. Po shvatanju prosečnog čoveka, neka ponašanja su poželjna, neka su opet ajde prihvatljiva..Pravila se nekako pišu već sama. Neka su neprihvatljiva, kao ubijanje drugih ljudi, tetoviranje gluposti po licu, ili pokušaj da od sebe napraviš guštera ili tigra. Ali ti ljudi su ili zli, pokvareni, odvratni, zastranili, ludi, patološki deformisani ili sticajem okolnosti manje ili više načeti i polupani. Ali nisu čudni.. Čudnom čoveku su čudni svi drugi ljudi i stvari koje rade. Bar većina. Ponekad stekne utisak da je i sam čudan, ali to ne uspeva da objasni, niti ljudi uspevaju da shvate zašto im je čudan. Valda osećaj.
Primer 1 Pricaju momak i devojka Devojka:Imas li neki hobi. Decko:Da citam stripove. Devojka odlazi od momka i sapuce svojoj drugarici: Bezi od onoga one je neki Cudak cita stripove.
Primer 2 Lik 1:Jeli brate sta si radio malopre. Lik 2:Citao stripove. Lik 1: Auuuu brate ala si ti neki Cudak.
Često nema pretećih jutarnjih signala (nestanka struje ili vode, "nečujnog" alarma i sl.) već odjednom, bez ikakvog razloga, sve krene nizbrdo: virus slupa najvažnije fajlove u kompu, odlično urađen posao u finišu dobija katastrofalan tok, deca javljaju da je "zicer dobra ocena" proizvela "zicer keca", pauk odnosi auto, najavljuju se nekakvi moroni koje valja gostiti celo veče, važan dogovor (love vredan) propada i slično.
Lek protiv čudnog dana : mir. Postizanje smiraja duše uz neki sitan detalj (npr: neskica, moja fotelja, moja muzika, moje parče neba kroz moje prozore) gde je najvažnije da čovek ima nešto svoje. Ako to nije trenutno moguće pozvati i pronaći srodnu dušu i nazvati je telefonom jer je dovoljno čuti prijatelja.
To je kad vi provalite nešto skroz ofrlje za šta smatrate da nije vredno eksponirati, druga osoba eksponira to i prisvoji sva autorska prava i odjednom postaje kul faca.
Milena : Jooooj što su mi hladne ruke !
Ja ( šapućem Marku ) : Pa kad si drkala Deda Mrazu,hihihi !
Marko ( na sav glas ) : Pa kad si drkala Deda Mrazu ,aaaaaaaaaaaahahaha !
Svi : Ahahahahaha Marko care, najluđi si !
Ja ( u sebi ) : Jebo te,da li su ovi toliki imbecili , ili sam ja toliko originalan i kreativan ? Bleh...
Potmuli strah i onih koji se naizgled ničega ne boje. Izaziva zazor svojim izgledom, hodom, promišljenim beznačajnim pokretima i pogledom u očima, jer sa čudakom se ne može nikada biti na čisto - može doneti i najbolje i najgore. Zadubljen kao da premišlja o nečem značajnom i odlučujućem, ćutljiv kao da kuje zaveru. Čudni mogu biti i kul, ali čudak je jeziv na samo sebi svojstven i neobjašnjiv način.
Nije kratko podšišan niti sportski obučen, namršten, ne smeje se, ne govori glasno, hoda sporo i sigurno - kao da je uložio svoj život i postojanje u tu, možda poslednju šetnju. Nešto jednostavno sa njim nije u redu - u ruci nosi obimnu knjigu dok korača mimo normalnih - mora da je bomba! U sredini knjige je udubljenje od isečenih stranica i bomba, nema drugog objašnjenja. Čekaj - sabrana dela Marsela Prusta!? UPOMOIĆ! POLICIJA!
Kada dve drugarice koje sede jedna do druge na času informatike preko statusa na fejsbuku razmenjuju svoje jadikovke ili pohvale na temu veoma egzistencijalno bitnih stvari i tako dokazuju koliko im je ustvari život truo i jadan i primenjuju osnovno načelo kul ljudi-pozerisanje.
-Eee, Maco, aj mi prokomentariši status i napisi da je Milos džukela! -A da stavim tačku ili uzvičnik? -Ma nije bitno, požuri samo pa da ga malo pljujemo da vide ljudi kakav je ološ!
Naime, biblioteka je mesto gde možete naići na različite tipove ljudi, posmatrajući ih, možete i odgonetnuti njihove psihološke profile. Obavezno je tu par ljudi koji su dožli zbog interneta, dede od preko sto godina uglavnom čitaju novine ( neretko od pre mesec dana pa i više ), par dripaca koji su pobegli iz škole ( realno, u biblioteci su samo zato što je napolju hladno, a po običaju nemaju kinte ), par napucanih riba koje ni same ne znaju zašto su tu, maturanti koji spremaju radove. Osoba koja se retko sreće, i koju svi gledaju sa čuđenjem je čitač. Došao je sa namerom da pročita nešto na miru, mada ubrzo nakon dolaska, on kupi svoje stvari i odlazi u potragu za nekim mirnijim mestom, dok ga ka izlazu prati gomila začuđenih pogleda.
Rečenica koju izgovorimo kada, posle sto godina, sretnemo nekog poznanika iz škole, kraja... On je oduvek bio malo čudan, ali sada je to kuliminiralo u totalnu dubiozu. Karakteristično za svaki grad je to što ovaj čudak/ludak ima neki čudan nadimak, i prilično tužnu životnu priču koja je najverovatnije u nekom trenutku predstavljala okidač ka ludilu. Mlađim generacijama služi za sprdnju, a onim malo starijim, za žaljenje, primitivnim za gađenje etc.
Ponekad ćeš ih videti u busu. Niko ih ne razume, obično će par minuta pred kraj puta izaći iz busa iako ne znaju gde su, osvrnuti se da vide okolinu, onda obavezno okrenuti ka napred i pljunuti ko stoka, i krenuti praveći se da znaju gde su.
Čovek, svrstan od strane zajednice u manjinski deo stanovništva zbog njegovih inferiornih govorničkih mogućnosti, i manjka racionalnih objašnjenja zbog čega povremeno urinira po svom filadendronu ili oblepljuje špajz posterima Isidore Bjelice.
Epistemološki, čovek može postati čudan na tri načina: 1) Uticaj roditelja (Najčešće ako roditelji provode vreme hasajući eside i slušajući Pink Flojd, pritom zanemarivši činjenicu da im dete sipa pesak mački u oči) 2) Uticaj okoline (Može varirati od paljenja televizora i audio-vizuelnog iskustva Lee Kiš, do odlaženja u Maksi diskont) 3) Uticaj radnog mesta (Rađenje fejsliftinga Miliću Vukašinoviću, biti zadužen da pročitaš bibliografiju Dobrice Ćosića itd. itd.)
- Brate, nešto si mi čudan ovih dana... - Ćuti brate, bio popis, morao sam da premerim kuhinju. Otad više ništa nije isto.
Jedan od onih poetskih uzvika koji su, kada neko iznese zaključak rečima "ko bi rek'o", umereno do Kesić duhoviti jednom, najviše dvaput u određenom vremenskom periodu.
Nažalost, uvek postoji neko ko će to stotinama gabazilijardi puta izvaljivati, uzalud čekajući oduševljenje prisutnih.
A.V.: A ovaj? Ovaj naduveni teget boje, od čega je on? Marić: Ovoga smo izvukli iz podruma, sumnjamo na davlj... A.V.: Nisam te dobro čuo, Mariću. M: Hoću reći, zanemarena ciroza jetre i duboka starost vaša omniprisutnosti gospod'ne! A.V.: Tako sam i mislio. Vidiš ti Velimire šta je sudbina, usred svega ovoga čoveka ubi ciroza, ko bi rek'o... Velja: ...ČUDA DA SE DESEEEEEEEE! ♪ A.V.: Tišina, Velimire.
Čudan kurč (engl. "weird flex"), isticanje osobine, sposobnosti ili dostignuća koji čak ne moraju ni spadati u "čega se pametan stidi" proseravanje, ali svejedno ne zavređuju oduševljenje kao očekivanu reakciju.
-Meni je tako dupe namešteno da mogu da kontrolišem sfinkter i ispuštam prdež nekad i po 10 do 12 sekundi, i to ne tihomira nego regularan bezbedan prdež, jednom sam kunem se stigao do 14 sekundi, kontrola ritma dakle kontrola zvuka, totalni stelt kapiraš me. -Čudan kurč, ali prihvatiću.
Istovremeno i shvaća više od prosjeka i ne shvaća više od prosjeka. Ne drži se utabanog puta pa ga je teško pratiti. Ne poštuje društveni moral, ali se osvrće na univerzalne etičke pristupe. Jako mudar, ali još djetinjastiji.
U njega antičke opreke nisu razdvojene, već skupa funkcioniraju bez ikakve greške. Prevari i bipolarnost jer su mu intervali puno kraći od bipolarne aktivnosti. S njime u razgovoru moraš biti uvijek s oba uha spreman jer uobičajene fraze ne odgovaraju pa se ne možeš izvući.
Čudak, budala i genije u jednom. Šteta je samo što nikad ne znaš na koga si nabasao.
- Kakav ti je Ante? - Niti smrdi niti miriše. Čudak. Jučer smuva Afroditu, žene mu vise po vratu, a danas mu Baba Jaga govori da prošeta.
Osoba koja nema jasni, čitljiv govor tijela, ponašanja i govora.
- Jesi vidio onoga rastresenog lika? - Ma. Onaj lik iz Laži mi bi blokao kada bi trebao analizirati njegov govor tijela. Filozofske knjige su kamilica za njegove Markove konake - Nije loš, ali pari mi neka verzija Vertera i kneza Miškina iz Dostojevskog. Romantičarsko odraslo dijete koje kao da zla nije vidilo. - Batali ga. Da skratimo, čudak.