Prijava
  1.    

    Da, a?

    Davno ustaljena fraza urbanih, cool likova. Obično se koristi u konverzaciji gde onaj koji sluša stavlja do znanja osobi koja priča kako sa razumevanjem prati i učestvuje u razgovoru.

    Maja te je pozvala da dođeš na žurku!
    - Da, a?
    Juče sam kupila preslatke sandale!
    - Da, a?
    U subotu je derbi, hoceš da kupimo karte?
    - Da, a?

  2.    

    Da,a?

    Retoričko pitanje, nakon jako nezanimljive priče, ili laži. Najčešće služi da se prekine onaj koji priča.

    - Sećaš se kad smo onaj dan sedeli na matematici, i profesorka mi rekla da ne spavam na času, i ja joj rekao da ne mogu da spavam dok se ona dere! Kako sam je zajebao!
    -Da,a?
    .........................................................................
    -..i brate, sedim ti ja tako sa ćaletom, u loži, u Monte Karlu, gledam formulu, pušim tompus, kad neka riba na sred staze trči, i nećeš mi verovati, saplete se, i poleti! Uh, kako je sevnula tanga, ja sam se oduševio. Strčim ti ja dole, na stazu, izbegnem jednu, izbegnem drugu formulu, i podignem onu likušu, i dovedem je u ložu. Ona je htela da mi se zahvali, pa je bilo malo, znaš već. 3 sata sam ja cepao i cepao, ispostavilo se da je ona neka pornićarka, profi, i onda došla i njena sestra, i ja šta ću, kako ću, morao i nju..
    - Da,a?

  3.    

    Da, a?

    Izraz koji se koristi ne bi li smo potpuno ubili u pojam osobu koja zapravo ima nešto da ispriča. Čak i da si zaista zainteresovan za priču (što je zapravo retka situacija), ukoliko ti neko ispeva čitav epski deseterac, ova rečenica je pravi odgovor jer je gledanje date osobe kako se nervira jer je niste saslušali daleko interesantnije nego sama priča.

    Osoba 1: Ej, brate, znaš onu malu što smo je skontali sinoć? E, pa ti jebeno nisi svestan šta je sve bilo sa njom. Znaš, kao, ja joj priđem sinoć, tebra, i ona mi se tu nešto nasmeši ja ono osmeh kao, bacim neku žvaku i, op! Ne da se dala mala nego...
    Osoba 2 *zaneseno gleda u drugu stranu sa sanjarskim pogledom u očima, plovi po svom ličnom nebu, kršeći prste i jedva vidno se osmehne zločesto i odgovori*: Da, a?
    Osoba 1: Pa jebem li ti tatine svatove, jel' ti mene slušaš uopšte? #$!%$)& *

    *sledi čitav arsenal psovki od kojih se u mnogima spominje rodbina, delovi crkvenog zemljišta i hleb.