
Izraz koji se upotrebljava kada želite da spustite nekoga ko vam prodaje priču o garderobi koju nosi, odnosno o silnim brendovima koje on tako ponosno šeta na svom telu iako znate da pas nema zašta da ga ujede i da je sve na njemu sa buvljaka na Novom Beogradu ili iz Pančeva, a u najboljem slučaju iz Depoa na Bulevaru.
- Torima vidi što sam nabacio robu, a? Divi Versaće farmerke, pa dzemper krokodil, a tu je i Brajtling čuka. Kakav sam?
- Ma majstore maneken si nema šta. Nego nisam znao da Versaće i Lakosta imaju otvorenu proizvodnju na Novom Beogradu.
- A?
- Pre svega aknem ti ga moronu. Drugo, nemoj meni da prodaješ te priče. Pre neki dan si hteo da ga dojiš za burek i jogurt, a sada si naprasno puk'o ko zna koliko jevreja za original. Koga si bre našao da leraš. Ajde' pali, jedini brend koji imaš na sebi je Đan Franko Bulevarko.
- Matori nemoj da si takav.
- Šta koji kurac ''nemoj da si takav''. I Brajtling se ne piše sa H magarče.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Gre'ota za skor.