Prijava
   

Đavo mu kriv

Dugo sam istraživao poreklo starog izraza "Đavo mu kriv". U vezu sa Srbima prvi ga dovodi Teodor Metohit u Izveštaju o poslanstvu krajem XIII veka. Ranije ga još pominju i Psel u Hronografiji (XI vek), i još pre njega Porfirogenit u Knjizi o ceremonijama (X vek), a van Vizantije na Zapadu ga nalazimo takođe i kod Huga Grocijusa u delu O pravu u ratu i miru (XVII vek), verovatno preko nekog vizantijskog izvora prebeglog posle pada Carigrada. Imao sam priliku da pogledam redak zapis Grešnog dijaka Grigorija iz VIII veka, na marginama mineja Petrove crkve. On, međutim, ne nudi poreklo, već primer upotrebe izraza. Ovde doslovno navodim pomenuti zapis:

Krenuo pijani seljak usred noći da jebe kobilu. Namestio luč da osvetli, i postavlja tronožac iza kobile. A gore, na najvišim gredama ispod krova, sedi sam Nečastivi. Gleda seljaka i misli u sebi:
"Vidi ovu budalu. Sad će da se popne na tronožac, i kad se sagne da zadigne haljinu, kobila će da se ritne i pogodiće ga kopitima posred čela. Poginuće na mestu, a seljaci će ga sutra naći gologuzog u sramotnom položaju, slegnuće ramenima i reći: " Đavo mu kriv". A ja ni luk jeo, ni luk mirisao!"

Komentari

Dobroe Paviću, nema frke.
Kad si reko, nek ti bude.
Inače plus.