Male specifičnosti gore navedenih starocrnogorskih izraza u odnosu na njihovo današnje korišćenje mogu prilično promijeniti smisao rečenica u kojima su upotrijebljene. Naime, izraz "dobar" se nekada koristio samo za dobrog junaka, onog koji "brani sebe od drugoga", hrabrog i vještog u borbi. Ukoliko se za nekoga željelo reći da je dobar čovjek, tj. da "brani drugoga od sebe", koristio se izraz "lijep". A za lijepog čovjeka je nekada bio rezervisan izraz "zgodan" i on je opisivao samo fizički izgled.
Đed: Zgodan je Vukota bogomi, da te udamo za njega, a mala?
Mala: A đe zgodan, prije nezgodan, mnogo je težak kad popije...
Đed: Lijep je Momčilo čoek, a da te udamo za njega?
Mala: A đe lijep, viđi mu uši ka dva zvona...
Đed: Dobar je Radoje, dobar, a da te za njega udamo?
Mala: A đe dobar, đede, veće džukele od njega nijesam viđela, juče mi je izmaka stolicu u kafić, sve sam zvijezde prebrojala...
Đed: E ko će ga tebi ugoditi, ka da ne pričamo istijem jezikom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Занимљиво, нијесам знао за ове употребе придјева +++
tako je to nekada bilo. mada, dosta davno, ove sam izraze u knjigama čitao, nisam imao prilike da ih sretnem u stvarnom životu, nisam ja baš toliko star. ali, ovakvi kakvi jesu, dođu kao neki prasleng.
Njoj treba lijep i cestit covjek.