
Pridev koji može da se odnosi na bilo koji čin učinjen u opuštenom maniru, bez brige šta će ko da misli o tebi ili da li ćeš ispaštati, baš kao da si ti domaćin tog mesta i da mo'š da radiš šta god ti padne na pamet.
Naravno, ti uvek možeš da misliš da nećeš najebati, ali realnost često ume da bude znatno drugačija i onda da jebeš ježa u leđa na kraju, a da prethodno to i ne izvališ. Domaćinski činovi znaju dosta da čine za dušu i da umiruju, doduše.
(sastanak u firmi, prekida ga upad direktora)
-Ajmo sad, da vas vidim. Ko je zapušio vece šolju na trećem spratu?
-Kako bre, šefe? Kad se to dogodilo?
-Šta bre kad, evo pre pola sata. Ceo sprat, kancelarije i sve, izgleda k'o jebena Amazonija, poplavelo i govna plivaju. Ne pravite se ludi, znam da je neko od vas.
-Šefe..ovaj, ja sam bio pre pola sata...i...ovaj...malo je usporilo kad sam pustio vodu, al' sam odma' otiš'o. Hteo sam onako domaćinski...
-Sti bre kršten, Petroviću? Konjino jedna seljačka, su ti gorile skakale po lobanji toj tvojoj dok si punio klonju toalet papirom? Ima da platiš sve ovo, indijancu nijedan. Biće tebi domaćinski.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlično +