
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dora Pejačević, simfonija u fis molu (oko 1917-1920)
https://www.youtube.com/watch?v=2xWbOb3-qvU
Popusi kurac
preformuliši odjeb, mujo.
https://www.youtube.com/watch?v=b7LC86PmZPs&ab_channel=PeterGundry%7CComposer
a cek, kad vidis da te cak i prof banuje na dan dva, jel razmisljas tako nekad kako i zasto je do toga doslo, u cemu gresis, sta mozes promeniti kod sebe, ukratno preispitujes li svoje postupke dobri moj totali
Ili i dalje spavaš na madracu kojeg je zapišao pacov?
Ovo je poprilično dobro:
Lugansky - Prokofiev Piano Concerto No. 2
https://www.youtube.com/watch?v=Pji4JURpe5Q
Inače verovatno i najteži klavirski koncert uopšte. A i prilično trve muzika.
I treći klavirski koncert Prokofijeva je poprilično dobar:
https://www.youtube.com/watch?v=BS0SwRoYAW0
Ovaj lik komponovao 555 melodija za telefon, prije nego što su izmišljene melodije za telefon. :D
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_solo_keyboard_sonatas_by_Domenico_Scarlatti
P.S. sve kompozicije traju oko 2-3 minuta u prosjeku, i sve se mogu pustiti direktno sa ove stranice na vikipediji.
https://www.youtube.com/watch?v=-oxH-7VklBI
Хоакин Родриго је своје прво музичко дело за гитару и оркестар, Концерт за Аранхуез, компоновао 1939. године у Паризу, у напетим историјским околностима између последњих борби у Шпанском грађанском рату и предвечерја Другог светског рата.1 Инстументација концерта је јединствена, јер се ретко звук гитаре супротставља читавом оркестру. Упркос томе, звук гитаре се не утапа у оркестар, већ је истакнут током целог извођења. Премијерно је изведен 9. новембра 1940. године у Дворани каталонске музике (Palau de la Música Catalana) у Барселони. Гитаристу Рехина Саинца де ла Мазу пратио је Филхармонијски оркестар Барселоне, а на месту диригента је био Сезар Медноса Ласаље.
Nastavak: https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%BE%D0%BD%D1%86%D0%B5%D1%80%D1%82_%D0%B7%D0%B0_%D0%90%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%85%D1%83%D0%B5%D0%B7