Podijeli sa Vukajlijašima

  1. Pa ovima mi stvarno nije jasno sta mogu. Koja ce da bude presuda? Krivi ste sto ste napravili search engine??? Na njihovom sajtu nema .torrent fajlova tako da mogu da ih uhvate za kurac rekao bih ja...

  2. Da li neko od vas ima iskustva sa studiranjem u inostranstvu? Pod inostranstvom ne podrazumevam beiha.

  3. Imam ja druga što je studirao u Srbiji.

  4. плако сам човече

  5. Nije to ništa. Evo mog iskustva (mrzi me da kucam ponovo, pa ću samo da prekopiram sa drugog mesta gde sam to opisao u formi proseravajućeg bloga):

    Beše to u ranom dobu tehnologije fotoaparata integrisanih u mobilne telefone, tako da sam propustio jedinstvenu priliku da ovo o čemu pričam ovekovečim na fotografiji. Iako kažu da jedna slika govori hiljadu reči, probaću da sa nešto manje reči dočaram propušteno.

    Radnja priče se odigrava na Novom Beogradu, u izvesnoj (danas nepostojećoj) STR, kako se sada naziva ono što se ranije zvalo prodavnica mešovite robe ili, što bi praktični Bosanci kratko rekli, u mješov`toj.

    Vreme - zima 2006-2007. Uoči Božića.

    Čim sam ušao u prodavnicu, ugledao sam nešto prilično neočekivano. Među kutijama banana, džakovima sa šećerom, paketima ulja i raznom drugom robom smeštenom ispod rafova tesne prodavnice, uz ukrase za jelku, igračke, gotove paketiće, stajala je kutija sa predstavom božićnih jasala. U pitanju je mala inscenacija Hristovog rođenja, sa lutkama Bogorodice, bebe Hrista, pastira, mudraca, Josifa, inače prilično popularna među zapadnim hrišćanima ali atipična za naše podneblje. Jednostavnije rečeno, ugledao sam nešto ovakvo:
    https://scontent-b-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-prn1/t1.0-9/66419_4661445386176_2022244845_n.jpg
    E sad, moje iznenađenje nije bilo malo, mada nisam bio ni šokiran što nešto takvo prodaju u lokalnoj prodavničici. Ukratko, viđao sam i čudnije stvari. Ali, ispostaviće se da sam prerano stvari prihvatio kao manje-više normalne. Jer, kada sam, iz puke radoznalosti prišao bliže da osmotrim celu scenu, uledao sam celuljicu sa cenom i natpisom "BETMEN KUĆICA". Dobro, pomislio sam, možda je tu negde zaista i proizvod kome takav naziv odgovara, ali ga, ni posle male potrage, nisam našao. Počeo sam da slutim o čemu se radi ali još nisam želeo da poverujem. Zato sam započeo nevini dijalog sa prodavačicom: - Izvinite, koliko košta ovo? - Toliko i toliko (ne sećam se cene, ali se poklapala sa cifrom napisanom na ceduljici). - Dobro, ali što piše "Betmen kućica"? - Pa tako je pisalo na pakovanju. Na tom mestu sam odustao od daljeg razgovora, slegao ramenima i izašao iz prodavnice.

    E sad, zašto ja sa vama delim ovo iskustvo? Kao anegdota može da bude zanimljivo, ali, kao što već rekoh, viđao sam i čudnije stvari.

    Stvar je u tome što se ja i šest godina kasnije, svaki put zdravo iznerviram kada se setim ove priče.

    Mogu da prihvatim da neko ne zna ništa o Božiću sem da je to neki praznik i neradni dan. Pa i ako zna za Božić, ne mora da zna za vezu izmđu Božića i Vitlejema, niti za sam Vitlejem. Mogu, tim lakše, da prihvatim da ne zna da se Vitlejem na engleskom piše Betlehem. Mogu (mada teško) da prihvatim i da neko u brzini (ili usled elementarne nepismenosti) uspe reč Betlehem da pročita kao Betmen. Međutim, tu moje razumevanje biva definitivno potrošeno. Jer, taj neko - vlasnik prodavnice, prodavačica, aranžer (!?) očigledno zna za Betmena, koji, uzgred, izgleda manje-više ovako:

    https://scontent-a-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-ash2/t1.0-9/s720x720/317924_4661446426202_1986500583_n.jpg

    Zato, nije mi jasno kako taj neko nije primetio da u celoj kompoziciji nema ni najmanjeg nagoveštaja od nesrećnog Betmena i ipak se ne upita zašto se to onda zove Betmen kućica i šta će tu ovce, krave, slama.

    Voleo bih da znam kako je to uključiti mozak u safe modu, dovoljno da ne zaboraviš da udahneš vazduh na svakih par sekundi, da pogledaš levo i desno kad prelaziš ulicu i da par puta dnevno nešto pojedeš.

    Ne nervira me ljudsko neznanje niti glupost. Neznanje nije greh, nije ni sramota. Neznanje nije krivica.

    Sramotna je nezainteresovanost, ignorantski odnos, neodgovornost prema sebi i svetu oko sebe. Zato mi je na pameti Noam Čomski i njegovih deset strategija manipulacije stanovništvom, a naročito osma:

    VELIČANJE GLUPOSTI

    Javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti. Potrebno je ubediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

  6. Pogodi polifonu melodiju s Nokie 3310.

    http://www.podrido.com/melodias/

Rekli o sajtu

U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.

Mondo · 25. Novembar 2010.