MEni je to "si" možda ipak suvišno. Da ti želiš da kažeš da si nekome kupila cipele, rekla bi: "Kupila sam mu mu/joj/Dragoslavu:D cipele", zar ne? Jer je bitno istaći da su kupljene cipele nekom drugom. Ako kažeš: "Kupila sam cipele", ne verujem da će te iko pitati kome si ih kupila.
ako je neka jezička pojava u duhu jezika nekog naroda, teško će se isterati dekretima.
Okej, okej, neka je i nasilno uspostavljen dekret, ali me samo zanima kako je došlo do toga u normiranju jezika. Gdje je tu istorija, etimologija? Nikad mi to nije bilo jasno.
Jeste, praktičniji je i precizniji je oblik, i ne, nije srpski oblik.
Ali zašto? I otkad?
Možda je bliži tvom jezičkom osećanju jer si iz zapadnih krajeva. Ako se sećaš one priče od ranije, bilo je na ovom forumu, sa sa davanjem broja telefona "sedam devojaka", vidiš da ni ovaj jezik nije baš skroz racionalno ustrojen.
Jeste, bliži mi je, baš zbog lokacije.
Ali opet se vraćamo na ono: zašto?
A ovo sa "sedam djevojaka" mi je jasno, to je zato što su brojevi davno izgubili promjenjivost, čak i 2, 3, 4.
Погрицках си нокте у ишчекивању да ми Лулабај каже шта је "професионална деформализација" у њеном посту? Имам утисак као да ради неки посао који је натерао да се изражава неформално, па се питам шта је то :)
E propustih i taj post.
Htjedoh da skarabudžim nešto kao "vrijeme i proces u kojem je došlo do moje profesionalne deformacije (odnosno izučavanja jezika i slušanja najrazličitijih pravila od strane profesora iz Krkobabićeve generacije)" u jednu riječ, i odma' sam znala da će o ispasti poprilično neuspješno.
Opraštajte mi, ipak sam još bunovna, a sanjala sam neka čuda, pa i nije tako velik prestup. Meni se čini. :)
Mislim da nije književan jednostavno jer se ne upotrebljava, a ne obratno, da se ne upotrebljava zato što nije književan. Ne verujem da ga je neko pri normiranju izbacio, valjda je do normiranja došlo uz uvažavanje stanja u jeziku...
Mislim da nije književan jednostavno jer se ne upotrebljava, a ne obratno, da se ne upotrebljava zato što nije književan. Ne verujem da ga je neko pri normiranju izbacio, valjda je do normiranja došlo uz uvažavanje stanja u jeziku...
Sasvim moguće. Da se odma' nadovežem s drugim pitanjem:
a koliko su u upotrebi (stvarnom jezičkom stanju) česti normirani enklitički oblici: me, te, ga, je u genitivu ličnih zamjenica?
Ja to ovdje nikad nisam čula, a ipak se nalaze u normi mog jezika. Kako sad to?
Е, да вас питам. Кад се неко назива по занимању рецимо, да ли се даље ословљава у истом роду или се род прилагођава. Пример: Вештак је направио или вештак је направила? Ако је вештак женско.
едит: можда је ово просто питање али мени се десило да изговорим реченицу тужилац је родијо дете и баш сам се осећала ко дебил :)
Ne kapiram dativ! U određenom kontekstu rečenice, ne bi li trebalo da on bude prisutan?
Баш цепидлачите, не мораш да кажеш "Опрала сам своје дупе" , "Ставила сам си уложак за пичку" и слично, зна се јбт док не нагласиш супротно.
MEni je to "si" možda ipak suvišno. Da ti želiš da kažeš da si nekome kupila cipele, rekla bi: "Kupila sam mu mu/joj/Dragoslavu:D cipele", zar ne? Jer je bitno istaći da su kupljene cipele nekom drugom. Ako kažeš: "Kupila sam cipele", ne verujem da će te iko pitati kome si ih kupila.
Jer se nekako podrazumeva da si ih sebi kupila. :)
Okej, okej, neka je i nasilno uspostavljen dekret, ali me samo zanima kako je došlo do toga u normiranju jezika. Gdje je tu istorija, etimologija? Nikad mi to nije bilo jasno.
Ali zašto? I otkad?
Jeste, bliži mi je, baš zbog lokacije.
Ali opet se vraćamo na ono: zašto?
A ovo sa "sedam djevojaka" mi je jasno, to je zato što su brojevi davno izgubili promjenjivost, čak i 2, 3, 4.
Zmia, u pravu si! Ako je nešto tvoje, moraš to naglasiti, inače ispade tuđe!
Radila si si o glavi. Kao ne daj bože da je radila sisi o glavi...
Погрицках си нокте у ишчекивању да ми Лулабај каже шта је "професионална деформализација" у њеном посту? Имам утисак као да ради неки посао који је натерао да се изражава неформално, па се питам шта је то :)
E propustih i taj post.
Htjedoh da skarabudžim nešto kao "vrijeme i proces u kojem je došlo do moje profesionalne deformacije (odnosno izučavanja jezika i slušanja najrazličitijih pravila od strane profesora iz Krkobabićeve generacije)" u jednu riječ, i odma' sam znala da će o ispasti poprilično neuspješno.
Opraštajte mi, ipak sam još bunovna, a sanjala sam neka čuda, pa i nije tako velik prestup. Meni se čini. :)
Mislim da nije književan jednostavno jer se ne upotrebljava, a ne obratno, da se ne upotrebljava zato što nije književan. Ne verujem da ga je neko pri normiranju izbacio, valjda je do normiranja došlo uz uvažavanje stanja u jeziku...
Daj, pa verovatno je lapsus..
Помислила сам да је лапсус ал нисам била баш сигурна, па реко боље да питам.
Laspus. :) Verujem da da
Sasvim moguće. Da se odma' nadovežem s drugim pitanjem:
a koliko su u upotrebi (stvarnom jezičkom stanju) česti normirani enklitički oblici: me, te, ga, je u genitivu ličnih zamjenica?
Ja to ovdje nikad nisam čula, a ipak se nalaze u normi mog jezika. Kako sad to?
EDIT:
zaboravite ovaj vrhunski idiotizam :)
Euterpa i Zmia:
Nije lapsus bre. Samo glupost. :)
Ја рецимо патим од професионалне формализације у изражавању, али то се овде не види.
Е, да вас питам. Кад се неко назива по занимању рецимо, да ли се даље ословљава у истом роду или се род прилагођава. Пример: Вештак је направио или вештак је направила? Ако је вештак женско.
едит: можда је ово просто питање али мени се десило да изговорим реченицу тужилац је родијо дете и баш сам се осећала ко дебил :)
Pa izbaciće pri nekoj sledećoj reviziji :)
Змијо, ја мислим да се мења род и занимању, тужитељка, вештакиња и сл.
ne bi trebalo da se menja rod valjda, majku mu, ali tužilac je rodila dete.