
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ni za sta, ni od koga, ni o cemu etc. :)
Kako se može reći ''Jedan od najboljih (najlepših, najvišljih i sl.)''
Najbolji je samo onaj koji je NAJbolji, i od njega nema boljeg... ili višljeg, lešpšeg i sl.?
Не каже се вишљи него височији...
...i ne kaže se niži nego nisočiji!?
Zajebi to... 'el si ukapirala šta sam pit'o?
Ajde ti onda reci ko je najbolji teniser? Onaj koji je trenutno vodeci po poenima, ili onaj koji osvoji poslednji turnir? Hm?
Ne mogu ti o tome suditi, jer se ne razumem u materiju...
Ali se valjda mora znati ko je najbolji...
U boksu (glup primer) se zasigurno zna ko je najbolji, a ko su jedni od boljih! A ovo me čisto zaintrigiralo?
ne znam šta vajni stručnjaci ovdašnji misle o tome... da li od najboljeg (gramatički gledano, naravno), postoji bolji?
PS. i ne računajući četvrti stepen komparacije!
Да ли је правилно рећи "јебо сам ону рибу" или "јебао сам ону рибу". Јој како јадно звучи "јебао". Пробајте наглас да рекнете. Хахаа! Јебао.
Да ли си ти јебао јуче? хахаха
Mislim da je pravilno reći na taj način, ali napisati ''jeb'o''!
A sada, molim te, daj prostora, nekome ko je malo ozbiljniji, ili napiši nešto pametno!
Како гласи множина речи као што су паук, звук, идт...
Јел су правилна оба облика (звуци-звукови)?
a novac-novcovi?
Их, сад... Ја озбиљан, а ти ме зајебаваш.
Требао сам да пошаљем питање Забавнику, да кажем да је опклада у питању и они би ми одговорили.
Pravilna su oba oblika, kao i npr. vukovi/vuci, znakovi/znaci, čak i miševi/miši...
Ja sam još ozbiljniji... naterao si me da mislim o tome!
Za neke reči ima dva načina da se iskažu u množini, za neke samo jedan, a za neke ni jedan!
Evo ti to je taj primer:
Novac-Novci
Pacov-Pacovi
Kako drugačije?
Изгледа никако... Хвала вам на разрешењу недоумице! :)
Pa za 'novac' i 'pacov' i ne može drugačije :) Ali, neke imenice imaju dva oblika za množinu... Nema na čemu! :)
Ok... Šta pametni ljudi imaju da kažu na konto upotrebe imeničke zamenice (ako joj je to pravilni naziv) ''ništa''
Naime u rečenicama poput:
Nisam radio ništa.
Nisam naučio ništa.
Ne mogu ništa da vidim.
etc.
Da li dupla logička negacija poništava samu smisao rečenice?
ne možeš da NE radiš NIšta, jer je samo NIšta, odsustvo, ili nepostojanje ičega!
Zar nije filozofski logičnije da ''Ne naučiš išta'' ili ''Naučiš ništa''
Zar se samom konstrukcijom rečenice ''Ne vidim ništa'' pobija njen smisao, jer ako NE vidiš NIšta vidiš suprotno od NIšta, tj. nešto!
Nadam se da me kapirate, ali u slučaju potrebe, pokušaću da vam detaljnije izložim ovaj problem!
Nisam pametan, al evo.
-šta radiš?
-ništa (nema potrebe za onim 'ne radim')
Sa ostalim primerima takođe
U pravu si ti. Ako ne radim ništa, svakako radim nešto. Ljudi pogrešno izgovaraju.
-šta ima?
-nema ništa.
-ne pitam šta nema nego šta ima!?
Medicuse, nemoj sad da filozofiraš... :) U našem jeziku su, naravno, moguće i dvostruke i višestruke negacije, i to je u skladu sa logikom naše rečenice i našeg mišljenja. I meni je nelogična engleska isključivo jednostruka negacija, al to je njihov jezički sklop i to je ok.
A sad, ako bi htio da ideš u detaljisanje, suprotno od ništa može biti i SVE, pa ti udari po svim mogućim značenjima... :)
Međutim, moram da primijetim nešto usputno u vezi sa prethodnim pitanjem: imenica "novac" je nebrojiva (kao: money), što znači da ona nema množinu, a iz nekog razloga se u naš jezik, vjerovatno iz hrvatske varijante, prenio ovaj množinski oblik.
Dakle, ne bi trebalo: "Imam dosta novaca" nego "Imam dosta novca" (ovaj slučaj je najrasprostranjeniji pa čak i pomalo "prija" našem jezičkom osjećanju, ali ipak netačan);
ne "Obasuo ju je novcima" nego "Obasuo ju je novcem";
ne "Onaj leži na novcima" nego "Onaj leži na novcu" (Ama - parama!) itd.
Ja sam se već ogradio, i problemu prišao upravo sa filozofske tačke gledišta.
Ne sumnjam ja da su ti oblici mogući i da ih imamo, ali i dalje osporavam njihovu logiku.
Ako je u primeru:
-S' kim si bio?
-Sa nikim...
ovo ''s'nikim'' apsolutno nepravilno (iako se koristi), u korist ''ni sa kim'' što je logički ispravno, jer na kraju krajeva, ne možeš biti sa nekim koga nema tu, da li se isto može i reći za ''ništa''? Jasno je da je to negacija reči IŠTA u smislu ni-išta. Ali mi nije jasno kakva je logika u tome da se, što kaže čovek ''ne radi ni-išta''.
Ponavljam, ja sam vrlo svestan korišćenja tih oblika, i to ne samo u srpskom, već i u mnogim drugim jezicima, ali opet se ograđujem, pitanje je filozofsko, ali opet iz domena lingvinistike.