prava hrana je sve skuplja, smeće je sve jeftinije. zašto, neću da pričam, biće teoretičar zavere. inače de si jovore
Печећемо пиле за Божик место прасца
To si u pravu jovo ali to nije do inflacija i standarda nego do tih proizvoda. Evo uzmimo za primjer RB koji si spomenuo. Red bull dolazi u limenkama koje spadaju u jeftine reciklirajuće ambalaže, uz to posjeduje jedinstveni okus kroz decenije postojanja s jedinstvenim proizvodnim sastojcima čiju formulu samo oni imaju (kao i coca cola npr)
Tehnički, Red bull ne zavisi ni od koga u procesu proizvodnje svojih proizvoda. Gotovo 80% njegove cijene čini njegov imidž i brend, a ti kao neko ko vjeruje u kvalitet red bulla u odnosu na neki drugi energetski napitak spreman si da platiš tu veću cijenu za njega. Osim toga, RB troši ogromne novce na sponzorisanja, content marketing i brand awareness.
Šta je poenta, Red Bull može da održava cijenu kroz decenije jer stvarna cijena njegovog proizvoda je drastično manja od tržišne i nije u direktnoj zavisnosti od promjena na tržištu za razliku od npr hljeba koji zavisi od cijena brašna, kvasca, ovog onog ne samo na regionalnom nego i na svjetskom tržištu pa ti tako rat u ukrajini direktno poveća cijenu hljeba jer je u direktnoj zavisnosti od tržišnih promjena tamo daleko (da ne pricam sad o tkzv cjenovnoj elastičnosti proizvoda itd)
Uglavnom, standard ne gledaj kroz prizmu cijena određenih proizvoda niti po količini novca u džepu nego kroz osnovne životne troškove.
@Plidu... svaka čast, baš dobra ekonomska analiza. Što si rekao za Red Bull, važi i za koka kolu. Njoj je cijena uvijek ista u nekoj jačoj valuti. Čokolade isto generalno prate taj trend. Milka je uvijek bila oko marku ipo. Samo sad znaju malo smanjivat gramažu.
Inače, Red Bull nikad nisam ni pio nešto posebno. Sad više ne pijem ni energetske. Al dok sam ih pio prije bi uzeo Moster Energy... ili čak i ovaj naš Rooster od Red Bulla.
Rooster svaka čast za proizvod, odradili su vrhunski marketing, a i ukus je solidan.
Rooster, ili Richard... kako oćeš... Sad se zove Richard ustvari.
Red bul kinder bueno cena dogovor
Generalno sve je dostupnije sirokim hotulima zbog mass produkcije i sjebavanja kvaliteta.
Nije to vise onaj bueno
U sustini najvise su nas spasili smokljini zutaci sa tehnikom pa sad svaki papak moze vrlo lako sebi priusti 'moderan' lajf
Eurokrem sada ima znatno manji procenat lešnika nego pre 20-30 godina al i dalje se zove eurokrem
Tolko o standardu i kvalitetu
Slažem se, ali eurokrem nisam ni spominjao. Kod Kinder Buena konkretno ne vidim nikakvo smanjivanje kvaliteta. A ako mu ostane ista cijena kad sve ostalo ode 4x, on je sad praktično četiri puta jeftiniji nego devedesetih.
Skoro svi eurokremovi danas su goli kurac, bukv nemoguce vise naci dobar
Lindtov je odličan
De je bueno isti, mozda ukus fazon sastav nema sanse
Nekad je ta roba bila svercovana i imala izvorni kvalitet, sada je to svrstano u tri klase, recimo mi i bosna smo treca, osim ako opet nije neki pajsad sverc cega i dalje ima. Tako je za sve od hrane do sapuna
Ima još jedan krem koji je odličan. Maza. Proizvode ga tamo negdje u Bihaću, čini mi se. Ide u 2 varijante: crni sa 20% lješnjaka i bijeli sa čak 30% lješnjaka.
Poređenja radi, eurokrem ima oko 3% lješnjaka, a nutella 13%.
BTW Lindtov nisam probao, ali sam izguglo kako izgleda. Prilično luksuzna ambalaža.
Ima i toga, al možda i nisu toliko drastične razlike. I nije to tako baš za svaki proizvod. Kod buena konkretno, ja bar po ukusu nisam primijetio razliku.
Ispravak za Mazu, proizvodi je AC Food, Velika Kladuša. Naslijednici Agrokomerca.
nocciolino ja kupujem od kremova, baš je dobar
Đe vi nalazite te buržujske kremove, te Lindt, te Nocciolino... :)
jovure pusti ti ukus, kakvi pojacivaci ukusa i ostali e suplementi su u medjuvremenu kreirani opanak bi ti prodali ko bueno
jbt zivimo u svetu jeftine i ukusne hrane koja je dzubar
čuš buržujski ovaj najjeftiniji kod nas
Primijetio sam da u nekim stvarima standard življenja neprimijetno raste, a toga nismo ni svjesni dok se ne osvrnemo.
Evo na primjer, 1990-ih Kinder Bueno je koštao marku ipo. Sad košta isto toliko. Nekim čudom je potpuno otporan na inflaciju. A 1990-ih je hljeb bio pola marke. Čitav hljeb. Sad je hljeb dvije marke i više.
1990-ih je Kinder Bueno stvarno bio luksuz.
A danas je luksuz samo u šali. Potpuno je pristupačan.
Tako isto je devedesetih limenka Red Bulla bila 2,5 marke. Što je tad bilo astronomski iznos za 250ml soka, kakav god da je.
Sad Red Bull košta isto toliko, ili čak malo manje. A sve ostale cijene su otišle 3-4X u odnosu na tad. I plate su većinom pratile rast cijena.
Vrlo dobro se sjećam 90-ih, ja u Beogradu kod babe i dede, odem u zdravu hranu, i tamo prodaju u rinfuzi sve i svašta. Između ostalih indijski orah. Cijena takva da mi nije padalo na pamet da i pomislim o njemu.
Indijski orah ni danas nije jeftin, pa ga opet redovno kupim...
Te neke stvari su ostale na istim cijenama, koje su nekad bile astronomske, a sad, kad je sve ostalo poskupilo nekoliko puta, te stvari koje su nekad bile luksuz, postaju prilično pristupačne.
I dalje postoji doza podsvjesnog osjećaja da se luksuziram kad pojedem kinder bueno ili indijski orah.
P.S.
Ovo je samo opažanje, nije svrha teme da dokazujem kako živimo dobro ili da opravdavam to kako su nas razne vlasti do sad vodile. U svim ostalim segmentima inflacija je toliko otišla, a plate nedovoljno rasle, da je i dalje većini teško sastavljati kraj sa krajem, a ni ja tu nisam ništa bolji (zasad...). I dalje polažem nade u programiranje, i trenutno radim završni rad na onom kursu...