Breskvica je kuckica.
Skrolujem jovin post sa ozb izrazom na licu i samo bam ahhah zagrcnuo sam se
E moj Scouser, šale nikad dosta... :D
Al evo mora neko nekad biti i partibrejker pa ubaciti neku ozbiljnu priču.
Evo ovdje bih dodao i tzv. Vašingtonski konsenzus - neoliberalni recept, kako bi se zemlje u tranziciji ili nerazvijene zemlje trebale razvijati:
1. Fiscal policy discipline, with avoidance of large fiscal deficits relative to GDP;
2. Redirection of public spending from subsidies ("especially indiscriminate subsidies") toward broad-based provision of key pro-growth, pro-poor services like primary education, primary health care and infrastructure investment;
3. Tax reform, broadening the tax base and adopting moderate marginal tax rates;
4. Interest rates that are market determined and positive (but moderate) in real terms;
5. Competitive exchange rates;
6. Trade liberalization: liberalization of imports, with particular emphasis on elimination of quantitative restrictions (licensing, etc.); any trade protection to be provided by low and relatively uniform tariffs;
7. Liberalization of inward foreign direct investment;
8. Privatization of state enterprises;
9. Deregulation: abolition of regulations that impede market entry or restrict competition, except for those justified on safety, environmental and consumer protection grounds, and prudential oversight of financial institutions;
10. Legal security for property rights.
Ovdje je većina stvari OK. Potencijalno sporne tačke su:
6. Slobodna inostrana trgovina je generalno OK, ali ako se razvijene zemlje ne pridržavaju tih principa i subvencionišu svoje proizvođače, a tebi udaraju carinu, onda je licemjerno tražiti od malih zemalja da budu šampioni slobodne trgovine i da se toga pridržavaju.
7. Generalno dobro u principu, u praksi, ponekad Rio Tinto, etc...
8. Ovo je dobro do neke mjere, ali ja lično sam protiv ukidanja državnog školstva i zdravstva, takođe smatram da neke ključne grane kao što su elektrane, vodovodi, komunalna preduzeća, itd... treba da ostanu državna.
Ovih 10 tačaka MMF i svjetska banka nameću državama kao uslov da im daju kredite.
Brate...
Sa 1523 riječi na 409 (da brojao sam).
Po meni solidan učinak.
LOL
LMAO
joviša, jebeš li šta?
Jovore da tebi brat kameni pošalje jedan fin AI porno uradak jedne prvosrpske kučkice, pa da se maneš ovih kilometarskih postova?
zdravo to sam ja Jovor
Da odmah kažem, podržavam osnovanu prozivku, ali za ovu prozivku ne mogu reći da je osnovana. Kad možemo da drvimo na 1000 stranica o vakcinama, ratu u Ukrajini, itd... ne vidim šta fali i ovoj, takođe ozbiljnoj temi.
Zašto je neoliberalizam bitan?
1. Zato što je izuzetno uticajan. Utiče na ekonomiju cijelog svijeta i ekonomsku politiku velikog broja država.
2. Zato što ima određenu "mračnu stranu" tako da kažem. Nije baš u svemu fin i korektan.
3. Zato što je kontroverzan. Nije neka glupost poput fašizma i komunizma koju je lako diskreditovati. Mnogi postulati neoliberalizma piju vode i imaju smisla... Samim tim stav koji se prema njemu zauzima ne može biti crno-bijel.
4. Zato što ga ljudi slabo razumiju, a koriste termin za međusobne optužbe i prepucavanje.
5. Zato što se može dovesti u vezu sa milion drugih stvari bitnih za društvo, i omogućava bolje razumijevanje raznih političkih borbi i podijela.
6. Zato što ljudi često donose pogrešne odluke i pogrešno percipiraju stvari, zato što ne kontaju određene stvari u vezi neoliberalizma.
Svih 6 stvari vredi i za Breskvicu
Just sayin'
E s ovim si ga stvarno ubo, svaka čast.
Zaista stoji.
Samo je ipak razlika u redu veličina...
Koliko slova ima u tom postu?
mirice na sektu
7. Zato što je kučkica
hotul ekspanzija bi lajk
https://static.boredpanda.com/blog/wp-content/uploads/2014/12/growing-mushrooms-timelapse-4.gif
Ja bi to sve sumirao ukratko ovako, za one kojima se ne da čitati na engleskom:
1. Nakon velike depresije pa sve do sredine 1970-ih na snazi je bila New Deal ideologija koja je podrazumijevala veliku državnu potrošnju, veliko štampanje para (namjerna inflacija), značajan respekt za prava radnika i sindikata, i postavljanje temelja države blagostanja. Do sredine sedamdesetih, to je funkcionisalo dobro i nije toliko dovođeno u pitanje. Taj sistem (pored drugih faktora) je zaslužan za ekonomski boom nakon 2. sv. rata.
2. Krajem 1970-ih istovremeno se dešava da na polju ekonomije dolazi do usporenja rasta (stagnacija), pri čemu inflacija nastavlja da divlja... (stagnation + inflation = stagflation). Štampanje para više nije uspijevalo da stimuliše ekonomiju što je dovelo u pitanje načela Kejnzijanske ekonomije na kojoj je bio zasnovan New Deal. Istovremeno, zbog rata u Vijetnamu, Watergate-a i drugih skandala, narod gubi povjerenje u vlast.
3. To dovodi do toga da stare ideje ekonomskog liberalizma ponovo postaju popularne: treba smanjiti birokratiju i državnu potrošnju, sve prepustiti tržištu, smanjiti neefikasnosti itd. Nažalost, to je podrazumijevalo pored tih pozitivnih stvari, i obračun sa sindikatima, kada radnici i sindikati trajno gube svoju poziciju u odnosu na krupni kapital. Država blagostanja se takođe reducira i dovodi u pitanje.
4. Taj zaokret ka ekonomskoj efikasnosti, nemiješanju države u ekonomiju, itd... ali i ka interesima krupnog kapitala, te smanjivanju države blagostanja, odgovarao je i socijalno konzervativnim desničarima, jer su oni smatrali da razni socijalni programi (wellfare), podrivaju ulogu porodice. Najprostijim jezikom, ako su žene ekonomski izjednačene, ili ako imaju neki social safety net, šta li, onda im porodica i ne treba, tj. sklonije su razvodu itd... (Children are a woman’s best social security—her best guarantee of social benefits such as old age pension, unemployment compensation, workman’s compensation, and sick leave. Znači ženo rađaj djecu, a zaboravi na bilo kakve oblike socijale.) Ta priča koja je po meni vrlo diskutabilna, prodata je konzervativcima koji su je rado prihvatili, iako u suštini, ona samo odgovara interesima krupnog kapitala.
Zbog toga su danas najveći pobornici ekonomskog neoliberalizma uglavnom desničarske stranke... U Americi konzervativna sirotinja glasa za republikance, često nemajući pojma da je njihova politika otprilike pro-rich, anti-poor... Ali nije ih briga, jer im je više stalo do očuvanja porodičnih vrijednosti, nego do toga da im neko pomogne da ne budu sirotinja...
I to je to otprilike...
Na kraju se postavlja pitanje, da li taj ekonomski liberalizam makar zaista pomaže očuvanju porodičnih vrijednosti ili je i to varka?