Humor

Humor se prije smatrao luksuzom, dok je u današnje vrijeme postao puka potreba zbog nagomilanog stresa, povećanog obujma obaveza kao i društvene dekandencije.
Gogolj je humorom u svojim djelima progovarao o negativnim pojavama tadašnjeg ruskog života te ga je smatrao jedinim kontinuiranim pozitivnim likom u svojim djelima kojeg čitatelji nisu primijetili.
Svatko ima svoju verziju humora koji preferira te za svaku osobu predstavlja nešto drugo.
Za mene je humor cjelokupni obrambeni mehanizam i zato sam oduvijek bio brz sa replikama.
U mene se isprepliće od oduška, razbijanja kolotečine, tmurne atmosfere i time izbjegavanje negativnosti do razotkrivanja ili ukazivanja na tuđe slabosti ili propuste na jedan blagi, dobronamjerni, šaljivi način.
Čak mi je i smijeh izražen kroz bol (imam abnormalnu tolerancu na bol što mi je i doktor utvrdio); brat i ja se histerično smijemo kao hijene kad se previjamo od boli jer doslovce ne znamo plakat (ovo nije za hvalit se jer bi volio da ponekad mogu zaplakat je suze imaju kemijski sastav kao morfij; pričamo o istinskim suzama).
Humor nam omogućuje da zapravo neometano ljudima iznesemo kritiku jer u humoru je uvijek pola istine; a ljudima ne možeš reći čitavu istinu jer će te napasti, izbjegavati, prigovoriti, a oni introvertirani će ti potajno zamjerati.
S humorom zapravo zaobilaziš sve ljudske obrambene mehanizme.
Koliko je humor inkorporiran u sve pore mog bića, bez njega bi se urušio.
Humor je jedina stvar bez koje ne bi mogao izdržati 1 dan.