
Pesma koja ne može da zaobiđe ni jednu audiciju za talente u pevanju, a bira se po sistemu-što lošiji pevač, veća verovatnoća da će da je odabere.
Najveći problem se javlja zbog narodne zablude da neke ovdašnje pevačice(što prave što samoprozvane ) imaju raspon od tri, četiri, pet šest, osam oktava, po sitemu "Uzmi koliko ti duša ište", a da pritom ne prave razliku između fiziološkog raspona-onog koji podrazumeva svaki zvuk koji možete da prizvedete, bio to jecaj, vrisak, urlik, podrig i sl., i muzičkog-onog koji podrazumeva i neki vokalno-muzički kvalitet tog zvuka. Da razjasnimo, muzički opseg najboljih pevača je oko 2,5 oktave maksimum, a onih za koje kažemo da mnogo dobro pevaju oko 2 oktave.
E, sada, vidite, kada neko ko nema ni dve oktave raspon odluči da peva ovu pesmu, u trenutku kada dođe do dela gde treba da skoči za pune dve oktave, on ostaje nemoćan i počinju da iskaču vrisci, pisci i svi ostali zvuci koji se u muzičkom svetu nazivaju "buka".
Međutim, niko se posle nastupa ne kaje zbog svog izbora. Kao što za dobrog kockara ne postoji loša kvota, tako izgleda i za lošeg pevača ne postoji toliko dobra pesma da je on ne može otpevati.
http://www.youtube.com/watch?v=4G3vwP5JPvQ&feature=player_embedded
Jedan, ali dovoljan.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Čestitam na definiciji.A i primer je savršen. +
Hvala:)