
Taktička borba. Prekretnica. Kao Štrumpfovi kad se nađu ispred interdimenzionalnog otvora koji povezuje dva sveta; u jednom trenutku si sa jedne strane, a već u drugom negde drugde.
Učesnici igre nerava su razvrstani prema psihološkom sklopu ličnosti koji ih karakteriše i razlikuje se od osobe do osobe.
Da li ste se ikada zapitali zašto su teniseri namrgođeni i kao posrani u toku meča, a po njegovom završetku se smeškaju bez obzira na ishod? Pa upravo zbog psihološkog "ratovanja" sa svetom, a prvenstveno sa samim sobom.
Komentator nacionalne televizije San Marina: I, penal za naše! Svi su na nogama. Tačno je da gubimo sa 12:1 ali ovo je istorijska prilika da se umulja nekom više od jednog gola na utakmici. Naš pulen, oči u oči sa golmanom Islanda. Kakva je ovo igra nerava, ljudi moji?! Šutiraaaaa, preko trećeg reda publike. Trener ga odmah menja.
Trener: Šta učini crni gavrane?
Igrač: Nogu ne osećam, probola me sabljarka sinoć u lovu.
Trener: Ma nema veze, jebeš penal (kipi u sebi)
Igrač: Bitno je da će danas riba dobro da radi.
Trener: Ne igraj mi po živcima, sunce li ti bezobrazno. Pedeset godina čekamo ovaj trenutak i ti ga istreseš po petom redu publike.
Igrač: Nije peti, već tre...
Trener: M-A-R-Š.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Plačem:DDD
+++
Sramota sa vako malo ocena...
Uspešna defka od početka do kraja.
+
Сасвим пристојно. Чеги напредујеш маториии +
ne verujem, lolo
+++