
U svakodnevnom govoru reč iskrčiti se koristi za grubo čišćenje od stabala. Može da se iskrči šuma ili žbunje. U žargonu, izraz iskrčiti može da se koristi kada neko kolima sleti sa puta pa poobara sve pred sobom, ili kada neko u opštoj tuči napravi rusvaj i razbaca naokolo pola kafane.
1.
- Kažeš, Lada ništa ne valja? Samo da znaš, kada sam slupao prethodnu Ladu, iskrčio sam pola raskrsnice, kada sam uleteo na crveno. I ništa mi nije bilo.
2.
- Pobio se Rajko kod Mige u kafani. Iskrčio mu celu kafanu. I goste i stolove i šank... Miga je sam pobeg'o napolje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
bravo+
Dobra defka, objašnjavajuća +
Kad dođem kući, prvo iskrčim hodnik da se probijem do dnevne sobe, onda iskrčim put do kupatila, pa do kuhinje...igračke sve sitnije.