
Kad dobijete temu za diplomski (još jedna studentsko-predbolonjska) osim osnovnih uputstava i smernica koje dobijete od profesora, naravno da će te pitati i:
-A koliko strana, profesore, treba da ima moj rad?
Profesor, u mom slučaju kaže:
-14 do 15, ne volim da čitam duge radove kolega a o toj temi je sve već i napisano.
Onda vi rešite da budete pošteni i da ne kopate po biblioteci, kradete radove sa neta i ostale muljatorske akcije, već sve lepo pročitate, prekombinujete po glavi, i "iz glave" napišete ono što imate da kažete o temi (Tit Andronik i nasilje u Šekspira). Lagano predate rad i čekate.
Na dan ispita pojavite se u društvu dve štreberice i pitate ih koliko su one toga napisale:
-Ja sam napisala 47 strana!
-A ja 64, ali ima dosta slika, ali je zato font desetka.
Ono što sledi je iskrivljeni kriterijum profesora koga godinama mandaju studenti i on misli da oni stvarno toliko znaju i ne pamti sve naučne radove u svetu koji su na tu temu objavljeni, a i ovi kompjuteri samo mu komplikuju život, ko će to da prati..., pa i zaboravi šta je rekao na početku a to je "14 do 15 strana kolega..."".
-Samo 6 kolega, bili ste u jakoj konkurenciji ovog puta. Pogledajte ove dve mlade koleginice i njihove radove... (bla, bla, bla, i sve u fazonu "marksizam se mora znati").
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
"Dijete kad se rodi...", lepo kaže Savica :)
Strasno. Kao da broj strana uopste utice na kvalitet. Smor.