Moraš biti napaćen da ne voliš nešto što je prirodno, što je ugodno za oko, uho, jezik (seoski specijaliteti - ponašanje i običaji, i jela, naravno)... Sve dok on, urbani gende, uživa da liže štapiće u nekim KUW restorančićima i jede fornete, umjesto da oliže ruke u kajmaku, nema od njega čo'jka. Po ovim principima se japija nahodi, prost čo'ek, što bi se reklo.

Operisan je od bilo kojeg oblika profinjenog ponašanja po bontonu, ali je zato jedan od onih koji će ti uvijek uskočiti kada ti je najpotrebnije, staviće ruku u vatru ako treba i neće se ni sekunde omišljati, za razliku od evropejca sa počupanim obrvama i hlačama spuštenim ispod tura koji samo prati kada će izaći najnovija verzija Ajfona kako bi mogao da se hvali svojim bledunjavim ortacima koji rade pod DOS-om.

Japija je inače rezani drveni materijal, tj. građa, dok preneseno na ljudski karakter predstavlja sirovinu, od brda odvaljenog čovjeka koji voli dobro pojesti i popiti, suknuti koju kap bašice, te se sa svojom nabudženom mašinom provozati kroz kasabu, sa sve spuštenim lijevim laktom do poda i glasno pojačanim kasetašem sa duplom glavom na kojem odzvanjaju zvijezde Renome produkcije.

Turcizam koji oznacava drvenu gradju.Izraz se i danas koristi u nekim sredinama.

Drvena građa