Priče koje se prenose usmenim putem, jer niko nije spreman i svestan da ih zapiše. Svakodnevno pojavljuje se neka nova sa debelim talogom iskustva i to od nekog prolaznika koji je samo trenutno svratio na jednu dok čeka nekog, i tako seo uklopio se u već provereno društvo ispričao i otišao dalje. Niko ne zna njega samo eto bude neka usmerenica ko mu je brat, sestra ili žena pa se tako nađu na pola puta. Priču je neko zapamtio i preneće je sutra u novom društvu ili nekoj novoj kafani gde će čuti novu priču.
I tako ide u krug i niko da se seti da ih zapiše, bar desetak da napravi zbirku, i sve vremenom ode u zaborav... Koliko je samo priča ispričano po kafanama i to kvalitetnih, a niko da se seti da su one izašle iz čistog dima i alkohola, kao jedno pravo iskustvo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
plus, zanimljivo, ali nije bas tako. mnogo je pisaca boema, bilo i jeste, sto im kafanski rjecnik i price oblikuju romane..
одлично +
Ako život piše drame, onda kafana režira ili one od najdepresivnijih, ili one od najkomičnijih.