
Pročišćenje duše, odvajanje od nečistoće. Platon govoraše o smrti kao katarzi, Aristotel o posmatranju umjetničkog djela, a Srbin o pečenju rakije. Kakva filozofija kakve cenzura materine ?
U đibri je bivstvovanje njene preuzvišene milosti, rakije !
U kazan sipaš đibru, kao u čovjeka razna kvazi-konzumentska sranja, ideale, malogradjanštinu i ostale tekovine savremenog društva i miješaš na jakoj vatri, i miješaš, i miješaš sve dok ne proključa. Ključanjem đibre, polako se razdvaja alkohol od ostalog otpada koji dalje ide kroz lulu prema kazanu sa hladnom vodom, gdje se hladi i na kraju izlazi njeno veličanstvo, rakija. Čista, fina, mirisna.
Ko duša !
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
шта ће ти цензура и каже се џибра + на остало
dijalekt pa je djibra :). ne znam, bilo mi glupo da stavim picka, ipak je filozofija u pitanju...
suptilno :)
+
Da, veoma suptilno. Ljubav prema rakiji ++