
Pročišćenje duše, odvajanje od nečistoće. Platon govoraše o smrti kao katarzi, Aristotel o posmatranju umjetničkog djela, a Srbin o pečenju rakije. Kakva filozofija kakve cenzura materine ?
U đibri je bivstvovanje njene preuzvišene milosti, rakije !
U kazan sipaš đibru, kao u čovjeka razna kvazi-konzumentska sranja, ideale, malogradjanštinu i ostale tekovine savremenog društva i miješaš na jakoj vatri, i miješaš, i miješaš sve dok ne proključa. Ključanjem đibre, polako se razdvaja alkohol od ostalog otpada koji dalje ide kroz lulu prema kazanu sa hladnom vodom, gdje se hladi i na kraju izlazi njeno veličanstvo, rakija. Čista, fina, mirisna.
Ko duša !
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
шта ће ти цензура и каже се џибра + на остало
dijalekt pa je djibra :). ne znam, bilo mi glupo da stavim picka, ipak je filozofija u pitanju...
suptilno :)
+
Da, veoma suptilno. Ljubav prema rakiji ++