
Postupak koji bi nam olakšao muke i skratio proces sazrevanja da postoji u odnosu Ida, Ega i Superega. Svo troje bi bili isti, sa zadovoljenim potrebama, bez frustracija. Naše mišljenje o nama samima bilo bi klon našeg našeg realnog bivstvovanja. Nema precenjivanja, potcenjivanja, zbunjenosti nad sopstvenim Ja. Ja sam ono što mislim da jesam, i ono što mislim to je realnost.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Živelo kloniranje...;))
Prijavićemo te za neki svetski projekat-ovo patentiraj za sada, kad skupimo lovu, ideš dalje...;))
+
Mada zbunjujuće, nije mi jasno kako se kloniranje može primeniti na imaginarne kategorije kao što su segmenti nečije ličnosti. I na koji način može dovesti do zadovoljenja suprotstavljenih težnji u isto vreme.
Poenta je da Ego radi svoj posao kako treba, u suprotnom dolazi do unutrašnjih konflikata, poremećaja, podeljene ličnosti...