
Sastavni dio rečenice kojom se iskazuje različitost upravo pomenutog pojma u razgovoru. Od naziva stvari, preko načina vršenja različitih radnji, pa čak i do načina života.
- Pa dobro brate, otkud tolike masnice?
- Idi bre begaj, išao sam kod šure u Bosnu na svadbu, kupovao mladu.
- Pa?
- Pa trebalo se probiti do mlade. Kod njih u selu se tako radi.
- Dobro, al to i dalje ne objašnjava masnice.
- Probiti se kroz krdo međeda bosanskih! Je l' sad razumeš?
- Hah, a ti nežna duša vojvođanska. E živote, lutalico...
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ajde bolan, stavi to na korpu pa da idemo.
- Kod nas u selu se kaže paktreger.
- Kad si u svom selu, govori kao u svom selu!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Drugi primer (vic, sta li je vec) ti nije trebao. Nepotreban je.
+++
Narodna mudrost. Sređeno :)
Istina +
Istina velika...
kod nas u selu kad neko nekog hoće da ubije samo ga povede u lov +
U našem selu kad oćeš nekog da ubiješ povedeš ga u šumu u koju nije zalazio xD
Finjak +
Kod nas u selo se kaže
xD
A što ćemo mi prefinjena gradska đeca?
A što znam, može "Kod nas u kući/stanu/sobi/dijeljenom prostoru" možda?
A "Kod nas po piljara/kuhinja" ako žena priča.