
Najpre je korišćen kao neformalni naziv pojedinih poslastičarnica u većem delu Srbije. Zvanični nazivi su, međutim, isto tako maštoviti – Palma, Kamila, Orijent, Pelivan, Aida... Kasnije je termin proširen i na buregdžinice kao i kioske sa brzom hranom.
Naziv je nastao otud što su Kod Trovača svraćali ljubitelji tulumbe, baklave, tufahija i ostalih levantinskih poslastica ali i sladoleda, koji je po njihovim rečima bio tako dobrog ukusa da se nisu mogli zaustaviti tok se „ne otruju“. Devedesetih već počinju da pronalaze komade pocinkovane žice, stakla i ostalih nejestivih sastojaka, a beleže se i prva svedočenja o trovanju.
Od sredine februara 2008.g. eksterijer tih malih radnji zbog upadljivih rol vrata i dodatnih sigurnosnih mera počinje da odudara od skromnog enterijera. Iako deca iz kraja (verni posetioci) po pravilu nisu nikad ni znala da tačno izgovore imena i prezimena vlasnika, primećuje se da je Š.LJ, Dž. H, K.F, Ć.Đ. najnovija moda za označavanje vlasnika pomenutih radnji. Ljubitelji bečko-peštanskih slatkiša sa gađenjem okreću glavu od njihovih izloga.
Alternativni nazivi su: Kod Slina, Kod tri baKcila ili Kod Sulja/Muja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Kod Shlajmadzije :)
Mi smo u kraju imali Troku trivača. Onda smo čuli da je umro. Kružila je priča da je pojeo svoj sladoled. Inače, jednom je čačkao uši sa kornetom, pa uzao drugi kornet i dao ortaku sladoled. Ovaj ga je gađao...
:)))