Nepatriotski je pomisliti da nam let u svemir ne treba. Tko god vrijedi u međunarodnim relacijama, poslao je predstavnika da kruži oko Zemlje Uzmemo li ruske nadzvučne kante, makar da iz njih prskamo usjeve pesticidima, a jedva da bismo se mogli sjetiti korisnijeg posla za naše ratno zrakoplovstvo, jedan će zemljak pronijeti naše slavno ime diljem galaksije. Nećemo više biti beznačajni narod koji je izmislio kravatu i penkalu, upisat ćemo se u osvajače svemira.

Selekcija mora biti izvanredno pažljiva, upravo nesmiljena, astronaut tjelesno i duševno besprijekorno zdrav, vrhunski školovan. Mnoštvo je uvjeta koje on mora ispuniti, o nekima možda niste ni razmišljali. Prilično bi neugodno bilo, vjerujem da ćete se složiti sa mnom, da potrošimo nekoliko milijuna, lansiramo raketu i tek tada otkrijemo da je prvom hrvatskom čovjeku u svemiru mater Srpkinja. Ili da nam je predstavnik ateist, musliman, Jehovin svjedok, makrobiotičar ili, bože nas sačuvaj, homoseksualac. Ovo posljednje vjerojatno bi bilo najveća svinjarija. Tko bi preživio sramotu da astronauta na povratku dočeka momak. Mi došli sa zastavicama, a njih dvojica se ližu i hvataju za guzice. Takvom bi astronautu još tijekom akcije oštro poručili:

“Slušaj, pederu, nemoj se vraćat. Za tvoje dobro, bolje ti je ostat u svemiru”.