
Dve ili više osoba učestvuje u komunikaciji. Približi im se neka "n" osoba, sluša šta pričaju i ništa ih ne razume. Zašto? Pa, oni govore nekim čudnim jezikom. Dobro, nije nerazumljiv, to je i maternji jezik te iste "n" osobe, ali ništa ne konta.
To je zato što osobe koje komuniciraju rebusima uspevaju da govor zagonetkama podignu na viši nivo, da ga učine još većom atrakcijom. Takve osobe niko živi ne razume (bar onaj ko nije iz njihove "intelektualne kaste"), teme o kojima oni raspredaju se graniče spojem nuklearne fizike i pravljenja pravog lovačkog gulaša. Širm krugu ljudi oni deluju kao "udareni" likovi, štreberi i slične varijacije opisnih prideva koijma ih drugi časte. Mada, često rebusima komuniciraju dva ili više pijanih likova koji se neverovatno dobro sporazumeju na taj način. Neverovatno je da će dva totalno trezna čoveka manje razumeti jedan drugog nego dva pijanca koji komuniciraju rebusima.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.