
Читање књига Исидоре Бјелице,Сање Маринковић, Сузане Манчић, Весне Дедић Маријане Матеус...
-Шоми, ај напоље на баскет.
-Не могу Џони. Не могу само да јурим за лоптом, морам мало да се културно уздижем, читање књига и тако то. Препоручујем и теби да прочиташ нешто.
-Стварно? А шта читаш.
-Аутобиографију Сузане Манчић. Не могу да верујем како је добро.Жена стварно има таленат за приповедање.
-Ма дај, па ти се више културно спушташ него што се уздижеш. А мислио сам да глупљи не можеш бити. Ај ћао.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Слажем се. +
Suzana u citanke!
Ne, naravno. Slazem se da se te izdrkotine ne mogu nazvati knjigama, ali lose je ovo napisano. Nekako ti je primer nelogican - prvo zoves ortaka na basket, a posle mu govoris kako gluplji ne moze biti. Idiotski, zar ne? Nekako je lepse kada su stvari u primeru lepo uskladjene sa definicijom, tako da lici na nesto, a ne ovako ofrlje. Minus.
Bravo, jeste tako. +
Bravo, jeste tako. +