
Hleb koji su nekad pravile državne pekare. Za razliku od domaćeg, kojeg peku privatni pekari, nije hrskav ni vazdušast, a i ne drži dugo svežinu. Jedino što je jeftiniji...
Nazvaše ga ''kupovni'', a niko ne zna zašto. Pa i taj pekarski ne dele za dž.
-Mali, ajde trkom dolje do granapa. Uzmi dva kupovna ljeba i vami neki sok.
-A da uzmem i za babu domaći? Znam da ga voli više od kupovnog.
-Nemoj. Žali se da joj pretvrda korica. Uzmi joj keks...
-Opet plače?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
nevezano sa ocenom, ja se državnog hleba skroz drugačije sećam - em je vekna bila lepa, em je korica bila korica, a ne unutrašnja guma za bicikl, em nije bio jeftiniji nikad... bar je tako u mom selu bilo
To je bilo jako davno :)))
bogami, poslednji put sam ga jeo u vreme rata, tako negde su i prodali mlin tajkunima...
mi ga imamo i dalje. u svari ovaj hleb iz privatnih pekara je njesra žešće, sam nešto vazdušast, uopšte nemam osjećaj da jedem leb. i kad ga stisneš sav se spljošti.
Ja se sećam ''vikend'' hleba. Bila manja vekna od standardne, tako da je jedan gladan srednjoškolac pukne bez problema... A ukusan bio
ima sad neki šiptar ovde kod nas, vratio se šatro iz Amerike pa ovde otvorio pekaru jer ga njegovi ne vole - peče odličan domaći hleb
ja onog polubijelog, tip Sava. imao sam i definiciju o njemu ali mi je nestala, nešto ne mogu da je nađem. možda sam je i sam obrisao.
To je terorista :)
jes, pljuje u leb, garant
ma jok, Srbi peku leba, on samo skuplja lovu za municiju :)
Добра нешо ++
+
" ...kupi kupovni hljeb i VANJSKU sijalicu... "