Moj najdraži praznik, skidam kapu. Ljetno računanje vremena. I nije pravi praznik. Šta me briga! Ja ga slavim kao da jest. Uvijek bude kolača i svega. Prijatelj me pita, "Bi li volio da smo stalno u ljetnom računanju vremena?", a ja mu kažem, "Ne, prijatelju s glasom potpuno istim kao moj, jer onda ne bih shvatio koliko je ustvari sjajan."
Želim da promijenim ljetno računanje vremena. Jeste li spremni za ovo? Jedan sat naprijed, na čak /pet/ sati naprijed! Ljudi koji rade od 9 do 17 sati su postali sebični jer dobijaju čitavo zadovoljstvo pomjeranja kazaljki. Ljudi koji rade preko noći, odnosno čak /trećina/ ove države prema istraživanju koje sam izmislio radi ove definicije, su naprosto opljačkani.
Ne tražim cijelu godinu, samo pola. Šta to znači? Znači da sunce izlazi u podne. Nećete se više osjećati kao govno kad ustanete ujutro. I spolno prenosive bolesti bi potpuno opale. Pet sati naprijed, i sunce zalazi u dva sata iza ponoći.
Muškarci, to znači: u kafiću ste, upoznali ste neku curu i izvedete je na dnevnu svjetlost. Reći ćete joj, "Izvini mala, vraćam se sam. Ne, hvala. Vidimo se u standardnom računanju vremena gdje i pripadaš.", a onda će ona, "Vratit ćeš se ti. Uvijek se vrate. GRRRRR!!!", a vi ćete na to: "Hvala ti Edo, hvala što si me spasio od jebanja pterodaktila!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.