
U većini slučajeva, ljudski faktor predstavlja totalni zajeb. Koliko god da neko smišlja neki plan po kome će se nešto odvijati ili obavljati, koliko god neki skup gomile stručnjaka osmišljao neku tezu sve to pada u vodu kada se umeša barem jedan čovek koji to podrije svojim ponašanjem.
Utopija ne može postojati upravo zbog ljudi koji su uvek mirođija. Kada je situacija mirna i kada se neki pametnjaković umeša i odvali neku glupost (na bilo koji način), obavezni rezultat toga je pogoršanje situacije. Ako stvari idu loše, neki drugi pametnjaković će uraditi nešto (možda i iz najbolje namere - ali nestručno) i stanje će biti deset puta gore.
Da, naravno da će gomila stručnjaka, savetnika (možda čak i alhemičara) smišljati preventivu tako što će smisliti pod-plan kako se nositi ako se nesi nešto nepredviđeno (tu su uključene i teze o fatorima ljudskog ponašanja) ali, nikada (i nikada) se ne može predvideti svaka vrsta delovanja ljudske jedinke (ili grupe).
Jer, čovek je nepredvidljivo biće, menja raspoloženje (a i ćud) neverovatnom brzinom. Heroji postanu neprijatelji, a neprijatelji postanu još veći neprijatelji. I tako u krug, do sledećeg plana.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobar