
Priče koje krasi totalno odustvo smisla i osećaja za realnost, sve u cilju veličanja samog sebe. U ovim pričama koje se izmišljaju u trenutku, obično prepričavanim pred širokim auditorijumom i sam lovac često zaboravi šta je pričao i gde je stao.
Lovac: Sakrio se ja u grmlju i čekam da naiđe srna. Naiđe ona posle 4 debela sata čekanja, ja nanišanim, opalim jedan metak i ona pade kao pokošena. Priđem, a srna u najmanju ruku 120 kg, ali ja nekako skupim snagu, uzmem je i prebacim preko leđa s nogama oko vrata...
Neko iz mase: Ma daj bre Žile ne palamudi, ti jedva pušku držiš kad duva vetar a nas ovde farbaš za 120 kg...
Lovac: ma lovačke mi sreće tako je bilo, ma s mesta se ne pomerio ako lažem, ma i sliku sam imao nego mi se pokvasio aparat kad sam preplivavao reku sa njom na leđima, kad sam ja bre vas lagao, auuu ljudi moji...gde sam ono stao?
Auditorijum u glas: Ono...njene noge tebi oko vrata...
Lovac: Aha da, bravo, i jebem ti ja nju, jebem...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
http://vukajlija.com/de-sam-ono-stao/306223
Je l' ovo reklamiraš svoju definiciju ili pokušavaš da kažeš da je moja plagijat? :))
Ako je ovo drugo onda si pogrešio jer nisam ništa kopirao, šta više tvoju definiciju sam sad prvi put video preko ovog linka koji si postavio u komentaru.
No sikiriki, samo sam se nadovezao na
;)
ma ok, relax, ništa strašno... ja pogrešno razumeo, jbg novim ljudima treba malo vremena da se uhodaju :))
koliko je ovo dobro, ja nemam rijeci!
stari vic