
Multifunkcionalna rečca, čije postojanje u određnoj konstataciji, daje dodatni intenzitet izražavanja.
-Dal da zovnemo Jovu, za komp?
-Ma koji mi je on stručnjak, šta on zna.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-De si Šabaničijus?
-Ma nemoj da ti Šabaničijus, jebe malo šabansku mater...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Oooo, odkud ti u bolnici `vako rano, i to još na infektivnom.
-Maa....išo dav`o bris grla. (mala jebo sam ti mater, ako sam navuk`o nešto)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
stalno je koristim+
Ja kada sam maločas pisala defku, svaka rečenica mi je počinjala sa "ma"...pa mi bi bezveze, te išla i ispravljala ;)
+
Ma i nije nešto. :)
ma...
Ma evo ti jedan +
Ma nije trebalo. :)
+
Исто ми се дешава. Прво испишем све, како замишљам да би било изговорено у стварности и звучи најнормалније, а онда кад погледам на шта личи и како сељачки изгледа, бацим се на брисање. УБР, онај плус није случајно цитиран. :)