
Kompletan inventar u ruskim picerijama 80-tih.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Свака част брате +
Ja sam zadivljen! Apsolutno! Plusčina!
Такође апсолутно, плушчина!
Ti si se malo osilio danas? :)))
Da, da! +
Samo volim da čitam Bulgakova...
aauu, plus!!
fino, fino +++
plus, dobra knjiga, udaraš na sentimentalnost čitalaca:)
o cemu se radi?
inace -
U ruskim picerijama 80-ih? Tu nešto ne štima. Ili nije Rusija, ili nisu picerije ili nisu osamdesete. Ta tri pojma ne mogu u istu rečenicu...
Krajem 80-ih u tadašnjem Lenjingradu još nije bilo nijedne klasične picerije. Moglo je da se pojede u redovnim restoranima (tada još uvek državnim bez izuzetka) nešto što je ličilo na picu i što su oni zvali pica, ali što se dosta razlikovalo od pice na koju smo mi navikli.
J*la vas "pizza"... Sirotinjska hrana tipa "leba i pekmeza"... Da je sreće da je ostala u Italiji, da ne moram lepote domaće kuhinje da prepričavam deci koja od Coca-Cola ukusa nemaju jezik za domaći gulaš ili punjene paprike!!!