
Čovek, pripadnik zanatsko-manufaktorne mašinerije, koji ti dođe u kuću da bi jeo, pio, odspavao jednu partiju pored zamrzivača(kojeg naravno treba da opravi), odgledao Đokovića(ako je u trenutku kad je došao da opravi bojler na TV-u) i sl. ali koji nikako ne dođe isključivo da nešto popravi. Uz to, majstor je najbolja osoba za vas u slučaju da treba nešto da vam se pokvari u kući, jer kada dotična persona dođe, ona nikako za sobom ne ostavi barem jednu stvar koju on sam ne pokvari, ošteti ili ne daj bože, spali(a tome su podložne zavese i tepisi).
Majstor: Gazdarice, dadni mi jednog Jelena.
Vi(gazda, gazdarica, kum, sve deo majstorskog žargona) : Nema, majstore, samo Lav.
Majstor: Može, e i donesi mi malo sira i naseckaj one suve vratovine što ti videh u frižideru, imam i ja dušu, majku mu, naporno radim.
Vi (pošto je majstor "opravio" ono za šta ste ga zvali): Majstore, ala si ga opravio, al' šta čemo sa oštećenjem na regalu što kupih pre mesec dana i ovim... o moj bože! (uzvik kad shvatite da to nije jedino oštećenje) izgorelim itisonom?
Majstor: A to, ma ništa, stavite ovaj regal preko izgoretine na itisonu, a regal iza vrata i ništa neće da se vidi, 'aj odo ja, dođeš mi 150 evra za ovo, a ruke su džaba... uh dobra ti bila ona suva vratovina!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.