Užina u školskim kantinama kojih se svi rado sećamo. Postoje razni nazivi, ali Mazalica je najpoznatije ime. Mazalice se sastoje od polovina lepinje, prilepljenih milimetar ili dva mesa. Sličan ukus kao pljeskavica, ali je cena mnogo povoljnija. U moje vreme je koštalo bar 3 puta manje n'o običan hamburger. Preko toga se stavljaju razni dodaci: od kečapa i senfa, pa sve do ljutog i luka. Vrlo lako rešenje da se utoli glad i prevari stomak; srećan đak, srećan i prodavac.
-Lela, daj moje standardno.
-Mazalica, a? Šta ćes preko?
-Dva'es' evra... šalim se, kečap, majonez, senf, kupus, paradajz, pečurke u pavlaci...
-Pa za to će da treba još jedna mazalica, gde sve da ti stane na jednu!
-Ma samo ti stavi, snaći ću se ja!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.