
Sladoled preteča ovih današnjih King-ova i ne znam ti ja čega...krajem '90-ih smatran za buržujski sladoled u mom kraju.
Nas 20 izlazi na ulicu da pika fucu. I devojke s nama, tad još nisu brinule da ne uprljaju ''svoju novu majičicu''. Onako znojavi, svi odlazimo u lokalnu bakalnicu i kupujemo svi onaj led na štapicu(dal je rumenko il djusko, nevažno), a za nama ulazi neki stariji klinac i kupuje MEGU!!! Svi zinu zaprepašćeni i pomisle: Vau, koji si buržuj! Pa ti jedeš MEGU! :D
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
i kostao je 20 dinara... njahah
u jbt, mega je tek kasnije došao. prvo se stopi pojavio kao sladoled buržuja.
i koštao je 5 dinara, kad je rumenko bio 30 para.
prvi sladoled buržuja bio je leni. i naravno korni, al on se ne računa jer ga je jeo samo drug Tito...
jebo mega rumenko je najjači.jebeni buržuji
mislim da megu nikad nisam jela +