
Mere ,mogu biti vrlo precizne kad su u pitanju tezina,visina,duzina.....,ali veoma neodredjene kad je rec o jelu i picu.
"Nazdrao sam se kao konj"
"Ja imam meru u picu,pijem dok se ne userem"
Osećaj za meru se neprekidno razvija i na njega utiče : domaće vaspitanje, obrazovanje, lično iskustvo, životna dob, socijalni milje...
Osećaj za meru se kvari jer nam život zapada u krize kojima smo malo, ili nikako, doprineli i sa kojima nismo u stanju da se uvek izborimo. Svaka tegoba napregne čoveka da je reši ili da se na nju privikne i svaki put se ošteti najfiniji deo njegovog bića. Oštećenje bića se toleriše do neke mere i nakon toga (ako se aka i dalje) daje simptome gde ih niko ne očekuje.
Mera je ono što sve češće nedostaje i pojavljuje se pod nekim drugim nazivima : tolerancija, nije teško biti fin....
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.