
Srpski (po jezičkoj pripadnosti) bosanskohercegovački (geografski) pisac druge polovine XX vijeka,koji se izjašnjavao kao Srbin, a s obzirom da je pripadao muslimanskom korpusu u BiH, predmet žestokih rasprava. Imao neke probleme sa organizacijom OZNA (ubili mu brata pa je, po legendi, na osnovu toga napisao jedno od svoja dva najpoznatija djela - Derviš i smrt). Drugo je Tvrđava. Smatra se istaknutim pripadnikom bosanskohercegovačkog istorijskog realizma, uz Ivu Andrića, što prevedeno znači da je volio da piše romane o prošloti, i to o periodu kad su Turci bili sve i svja ovdje.
Inače, to njegovo deklarisanje sebe kao Srbina je bilo izvor komplikacija za "friško nacionalno osviještene" Srbe, otkud to sad Meša pa Srbin.
Situacija s kraja devedesetih. Lokacija - ispred knjižare pored Hotela Balkan, Beograd.
Neki lik, matorac od jedno pedesetak, njegovana brada, torbica preko ramena, gleda u izlogu komplet knjiga Meše Selimovića:
"E umro bih ne bih znao da se ovaj lik zvao Meša (Meeeeeša, dugo E) a ne Neša!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.