
Опомена сваке мајке да се не сме јести жив кромпир, јер се тако добија температура. Клинац то пажљиво ускладишти у неком буџаку мозга, за "кад затреба". Касније, у пригодној ситуацији напрасно открива, на велико своје разочарење, да је прича о живом кромпиру чиста митологија, и отада мора да тражи друге начине за извлачење из проблема.
Клинац: (после проваљивања у шпајз и уништавања одокативно довољне количине живог кромпира, из кревета) Мама, мени нешто није добро...
Мајка: Чек да видим. (пипа чело) Па немаш температуру...
Клинац: Ма имам, сигурно. Кад ти кажем.
Мајка: (после мерења) Немаш температуру, сине...
Клинац: Ма мора да имам, не ваља тај топломер... где ћу у школу овакав... да радим тест мртав болестан...
Мајка: А ти си јео жив кромпир, гњидо мала! Мрш у школу!
Mit o neoljušćenom krompiru koji je evoluirao.
Izvorni mit o neoljušćenom krompiru, prenoseći se s kolena na koleno, kao tajna čarobnog napitka druida Aspiriniksa, koja nepogrešivo pruža slamku spasa u slučaju pismenog, kontrolnog ili neke slične opasnosti, izgubio je originalni oblik, a samim tim i efikasnost(koja je i inače bila mala) i pretvorio se u mit o živom krompiru. Stariji poklonici "metode krompira", znali su i za uvek delotvorni "metod čvrge". Upotreba "metoda čvrge", u velikoj meri je pomogla očuvanju mita o ... krompiru, a svodi se (kada se metodom krompira ne postigne željena temperatura) na čvrkanje(tj udaranja čvrge) toplomeru radi postizanja kritične temperature. Ipak neadekvatnom primenom "metoda čvrge" javlja se opasnost postizanja tzv. radne temperature, odnosno temperature koja će inicirati odlazak kod lekara, i logično ekspedovanje u školu. Zbog toga se početnicima preporučuje da krenu prvo sa upotrebom metoda krompira, a "metod čvrge" koristiti samo u krajnjoj nuždi, zbog već pomenutih "neželjenih efekata" (razotkrivanje) i "kontraindikacija" (odlazak u školu).
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.