
Moć zaključivanja nekih stvari na osnovu logike. Vrlo bitna veština koju jedinka može da poseduje. Kao i sve druge veštine, varira u svojoj količini i nivou kod svake osobe. Neke mogu da budu fantastični na polju dedukcije, da rešavaju zločine na primer, a neki opet, iako na visokom položaju u neku ruku, ne mogu ni da zaključe da je napolju dan, iako je sunce napolju, i na radiju voditelj kaže da je tačno podne.
Kartica za mobilni mi se pokvarila, odlazim kod operatera ne bih li dobio novu.
Ja: Dobar, dan, pokvarila mi se kartica, neće telefon da je očita, možete li da pogledate?
Operater: Dobar dan. Nema problema, dajte mi je, pa ćemo da vidimo šta je u pitanju.
(razgleda par minuta, ubacuje u svoj fon, njaka, čupka, vuće, udara, zatim vadi karticu i značajno me pogleda)
Operater: Aha, vidim u čemu je problem kod vaše kartice.
Ja: Pa šta joj je?
Operater: Pokvarena je.
Ja: (PA JEBEM LI TI MATER MALOUMNU, ZAR SI TO SADA SHVATIO, JAOOOOOOOJ) aha, a može li da se popravi..?
Operater: Naravno, sad ćemo da pokušamo da napravimo novu.
Ja: E super.
Kad ga nisam zadavio, nisam ništa.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.