
Ponosni vlasnik domaćinskih brčina, koji su vremenom prestali da budu simbol profesionalnog ili društvenog statusa. Učesnici NOB-a i ostalih ratova prostodušno će priznati da smatraju Staljina mnogo zgodnim tipom i nepobitnom mudrošću „da je muškarac bez brkova k’o žena bez dupeta“. Intelektualci će, pak, biti polaskani ako ste baš vi prvi primetili njihovu sličnost sa Ničeom i poricati bilo kakvu vezu sa autoprojekcijom o sopstvenoj muževnosti. Kulturolozi u ozbiljnim studijama iznose zanimljiva svedočanstva i o praktičnom značaju brkova, jer se u društvu mogu nesmetano gladiti i sukati, za razliku od neke druge stvari. Pomagala kao što su melemske pomasti, specijalne mrežice, češljići i četkice za brkove sve je teže pronaći, zbog čega su se mnogi oprostili od ukrasa a oni najuporniji ne odustaju od štucovanja, ostajući dosledni svom imidžu još iz studentskih/JNA dana.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Moj pokojni otac je jednom zbog neke bubuljice morao da ih obrije i nije izlazio nigde iz kuće dva meseca dok nisu ponovo narasli i bili isto onoliki kao i pre...:-)))