
Ne misli se na osobu sa dnevnim potrebama vrapca u pubertetu, već na nekog ko samo trpa hranu u usta, čineći time da sve izgleda kao jedan, neprestani, dugački zalogaj.
E sad, postoje dvije struje teoretičara o ovom fenomenu. Jedni koji tvrde da: ' Zalogaj predstavlja ravnomjeran odnos između unesenog i progutanog. ' , i drugi, koji smatraju da se zalogaj završava praznim ustima. Sasvim jasno, u očima prvih, ova definicija se ne odnosi na opisanu osobu. Da bih razriješio dilemu, razgovarao sam sa jednim primjerkom ( svojim stricem) i evo šta mi je rekao:
N: Striko, šta ti smatraš zalogajem?
S: Pa mljacšklapmnjmnjmnjSrkmnj...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.