Ne misli se na osobu sa dnevnim potrebama vrapca u pubertetu, već na nekog ko samo trpa hranu u usta, čineći time da sve izgleda kao jedan, neprestani, dugački zalogaj.

E sad, postoje dvije struje teoretičara o ovom fenomenu. Jedni koji tvrde da: ' Zalogaj predstavlja ravnomjeran odnos između unesenog i progutanog. ' , i drugi, koji smatraju da se zalogaj završava praznim ustima. Sasvim jasno, u očima prvih, ova definicija se ne odnosi na opisanu osobu. Da bih razriješio dilemu, razgovarao sam sa jednim primjerkom ( svojim stricem) i evo šta mi je rekao: