Čokolade i sladoledi koje se kupuju samo teorijski. Novac koji dobijemo od ujaka, kumova, strina, tetki, i ostale rodbine koje možda i prvi put vidimo, i daju po neki dinar da bi deci nadoknadili to što im nisu doneli ništa na poklon. Gorepomenuta suma koju daju, seže od 1000 dinara, pa čak i do 100 evra, kad se teča gasterbajter zapije. Pare konkretno služe da deca kupe zalihu majci, čarapa i patika, dok sladoled može da pričeka.
-Evo ujče da ti da neku paru (vadi 20 evra)...da kupiš čokoladu, nismo ti doneli ništa...
-Ih, hvala ujče, al ne treba...(uzima pare)...Hvala... To će da bude baš velika čokolada...
-Uzmi, uzmi... I svrati bre, znaš gde živimo. Nemoj samo k'o položajnik, jednom godišnje.
-Hoću, važi... Vidimo se...(to bre, ima Boga, mogu da kupim onaj ranac iz Đaka, gledam ga već mesec dana)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.