
Još od davnina su naši stari sa plantaža narandže u istočnoj i južnoj Srbiji, donosili na tone ovog čudesnog voća. Tvoj deda je baš ispod jedne takve začeo tvoga tatu, a tvoj tata tebe. Verovatno ti je baka spremala slatko od narandži koje bi sušila u pušnici zajedno sa pršutom. Taj recept je prenošen sa generacije na generaciju, ne bi li se produžilo srbsko nasledstvo. Hajduci bi vidali rane sa njenom korom, a unutrašnju srž bi čuvali kao eliksir snage.
Sam car Lazar je pojeo tuce pred Kosovski boj, a večeru pred boj, iz zlatnih pehara, đus se beše ispijao.
A Gavrilo Princip njome usmrti austrougarskog prestolonaslednika.
Zato, pijuckaj đus, i jedi jafu.
Čuvaj srpsko nasleđe, zbog dedova svojih!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Nikako ne kapiram poentu napisanog.
Ja sam se, verovali ili ne, upravo danas pitao kako se došlo do narandžaste boje, tj. naziva - narandžasta. Jer, TO NIJE SRPSKO VOĆE; SIGURNO!
CZ. a šo se ondak u Crnu Goru kaže
Volim i ja nerandže
Ne znam za njih, ovo je ipak srpska prehrambena industrija.
da smem od paninara, odgovorio bi ti da dajem primer iz stare srpske države
ovako neću, di smem