
U zadnje vrijeme se ovo često čuje. Najčešće je riječ o nekakvom umjetniku koji je u nekom svom posebnom ružičastom svijetu i koji u ekstatičkom zanosu uzvikne ovu frazu. Nema veze što je financijska slika svake godine sve gora i gora, što mladi masovno iseljavaju van trbuhom za kruhom, što smo ogrezli u korupciju; bitno je da se to ne može izraziti novcem.
Naravno, osoba koja ovo kaže zarađuje i više nego dovoljno novaca da mu egzistencija nije ugrožena pa je u potrazi za dubinama nedostižnim običnom čovjeku koji ima obične probleme s površinom.
- Gospodine Pogoreliću, vaši koncerti na klaviru nisu otkazani već dvije godine usprkos pandemiji. Kako to objašnjavate?
- Kako da vam to kažem? Uz dobru volju i htijenje je sve moguće. Meni kao umjetniku ovo što radim, ne može se izraziti novcem.
- Javljamo se uživo s njegova posjeda u Londonu. Sljedeći intervju je zakazan s posjeda u New Yorku.
- Mile, koliko si prekovremenih odradio ovaj tjedan?
- 40.
- Je li? Govori šta, oće li ti platit ili barem slobodni dani?
- Moj umjetnički rad se ne može izraziti novcem.
- Svi su isti.
- Ae.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ili ono kad se Marina Abramovic vratila u BG pa kao pisala po sirotinji.
Kao da citam Alan Forda +