
Izraz koji je nekad značio upravo to — da čovek zaista ne veruje u istinitost neke tvrdnje. Međutim, danas se sve više upotrebljava u značenju „ne mogu da verujem“ — u smislu izražavanja čuđenja, a ne stvarnog neverovanja. Ovo naročito važi za Beograd, jer se van njega, kojekude održalo izvorno značenje.
Susret starog i novog značenja:
— Ćuo sam da je Ćomi juče, nakon što smo zapalili, sam popio još gajbu.
— Ne verujem.
— Da, brate, reci koliko nije normalan.
— Ma, ne verujem.
— Brate, i ja sam se frapirao, svaka mu čast.
— Auh! Ok, mislim da to nije istina.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+,ali me nervira to potenciranje beograda kao jedinog grada u Srbiji.
Ma ne potenciram. Ali mislim da je ovaj izraz "proizveden" u Beogradu - zato sam spomenuo. Fala za +